• Iz obrazloženja presude Vrhovnog suda proizlazi da su podnositeljica i tuženik zaključili ugovor o kupoprodaji stana u S. na kojem je podnositeljica imala stanarsko pravo, za cijenu koja je bila utvrđena i ugovorena sukladno tada važećim odredbama Zakona o prodaji stanova na kojima postoji stanarsko pravo, te da je podnositeljica kao kupac jednokratno uplatila cijenu stana utvrđenu u ugovoru.

• 3. Podnositeljica ustavne tužbe smatra da joj je osporenom presudom Vrhovnog suda, zbog pogrešne primjene materijalnog prava, povrijeđeno ustavno pravo iz članka 14. stavka 2. Ustava Republike Hrvatske.

• Podnositeljica navodi da je Ustavni sud svojom odlukom, broj: U-I-697/1995 od 29. siječnja 1997. godine, ukinuo, s Ustavom nesuglasne, određene odredbe Zakona o prodaji stanova na kojima postoji stanarsko pravo, između ostalih i one koje su se odnosile na višak u površini soba i izračun cijene stana za taj višak, iz razloga što su diskriminirale položaj kupaca tzv. »državnih« stanova i ostalih stanova. Mišljenje je podnositeljice da su ukinute odredbe o većoj cijeni stana bile protivne Ustavu od samog početka svojeg važenja, odnosno i u vrijeme sklapanja ugovora o kupoprodaji stana, pa odbijanje njezinog tužbenog zahtjeva stavlja podnositeljicu u nejednak pravni položaj u odnosu ne samo na sve ostale kupce stanova na kojima postoji stanarsko pravo, već i u odnosu na sve kupce državnih stanova, koji su sklopili ugovor o kupoprodaji stana nakon navedene odluke Ustavnog suda. Prema mišljenju podnositeljice osporena odluka Vrhovnog suda je protivna propisima koji obvezuju Vrhovni sud na poštivanje već ranije donesenih odluka Ustavnog suda, te navodi odluku Ustavnog suda, broj: U-III-213/2000 od 27. ožujka 2000. godine, kojom je rješavan slučaj identičan njenom.

• 4. Ustavni sud Republike Hrvatske je odlukom, broj: U-I-697/1995 od 29. siječnja 1997. godine, ukinuo pojedine odredbe Zakona o izmjenama i dopunama Zakona o prodaji stanova na kojima postoji stanarsko pravo kao nesuglasne s Ustavom. Između ostalih, među ukinutim odredbama nalazila se i odredba članka 8. stavka 4. tog Zakona, koja se odnosila na izračun cijene stana za višak u površini stana.

• Prema stajalištima Ustavnog suda, pri propisivanju uvjeta za kupnju stana, država nije smjela bez posebnog razloga propisivati za stanare različite uvjete, a koji bi neke stanare dovodili u pravni položaj u kojem bi kupnja stana realno bila onemogućena ili bitno otežana. Osim toga, nije bilo ustavnog temelja da zakonodavac državu, kao pravnu osobu javnog prava, koja prodaje jednaku stvar koju prodaju i drugi prodavatelji, to jest stanove opterećene stanarskim pravom, stavlja u položaj bitno različit od položaja drugih prodavatelja stanova. Ujedno, nije bilo ustavnog temelja niti za stavljanje kupaca stanova u bitno različit položaj ovisno o tome tko je nositelj prava vlasništva na stanu koji je predmet prodaje.

• 5. U svojoj odluci, broj: U-III-731/1994 od 22. travnja 1997. godine, Ustavni sud izrazio je i pravno stajalište prema kojem se zaštita ustavnih prava podnositelja u konkretnom slučaju ne može uskratiti samo iz razloga što je nesuglasnim s Ustavom utvrđen pravni propis prestao važiti na temelju ukidne odluke Ustavnog suda, nakon što je donesen pojedinačni osporavani akt utemeljen na neustavnoj zakonskoj odredbi.