PREGLED SVIH FINANCIJSKIH I POSLOVNIH TEMA, INTERNET USLUGE Pregled usluga

PREGLED PRAVNE REGULATIVE - AŽURIRANO
Brzi pregled sadržaja propisa. Projekt je nastao za potrebe poslovnih ljudi koji kontinuirano prate pravnu regulativu kako bi se informirali da li je objavljen neki novi propis koji se odnosi na njihovu djelatnost. Radi brzog pregleda, na ovim stranicama nalazi se sažetak sadržaja, a klikom na link može se pregledati originalni izvor i cijeli sadržaj.
web-za-mene-takva-odluka-wcql NN 70/1998

• Da bi se mogla ocjeniti osnovanost ustavne tužbe i zaključiti da li su tužiteljima doista povrijeđena ustavna prava, smatram da moramo prije svega ocjeniti sve pravne poslove koji su prethodili kupoprodajnom ugovoru prema kojem su tuženi B. po ocjeni sudova stekli vlasništvo na spornom stanu, jer je utvrđenje te činjenice presudno za usvajanje ili odbijanje tužbenog zahtjeva, kod redovnog suda.


Stranica 1998-05-70-847 NN 70/1998

• Prema drugom kupoprodajnom ugovoru od 25. svibnja 1982. godine K. M. i I. prodaju taj stan S. C. M. i C. S. Taj ugovor kao što je iz njega vidljivo načinjen je također na zakoniti način, a to znači da ima sve potrebne sastojke kupoprodajnog ugovora, kao što su predmet kupoprodaje, način na koji su predlagatelji stekli vlasništvo, opis stana, cijenu, potpis ugovornih strana, te ovjeru potpisa prodavatelja. Jedino nije zemljišno knjižno proveden, ali postoje sve zakonske pretpostavke za zemljišno knjižnu uknjižbu vlasništva.


Internet NN 70/1998

• Treći kupoprodajni ugovor od 15. studenoga 1985. godine zaključen između C. i B. je prema odredbama članka 70., 72., 109. i 110. Zakona o obveznim odnosima ništav i to iz više razloga:


Internet stranice NN 70/1998

• Prije svega sporan je identitet ugovornih stranaka. Kao prodavatelj se uz C. S. navodi na jednom mjestu ugovora S. M., a na drugom mjestu C. M. Na strani kupaca se uz B. I. na jednom mjestu navodi B. A., a na drugom mjestu B. M., zbog čega se postavlja pitanje da li su to iste osobe.


Internet stranice NN 70/1998
• Točno je da je ugovor za čije se sklapanje traži pismena forma pravovaljan iako nije zaključen u toj formi, ako su ga stranke izvršile (članak 73. ZOO). No to je u slučaju da je ugovor nastao. No taj pismeni ugovor ne može nastati bez potpisa sve četiri ugovorne strane, a ugovor su kako sam već istakao potpisale samo dvije ugovorne strane.

Internet stranice NN 70/1998
• Četvrti kupoprodajni ugovor zaključen 10. srpnja 1987. godine između B. i B. je također ništav, obzirom na citirane odredbe ZOO.

Internet stranice NN 70/1998 • Prije svega ne mogu B. I. i M. prodavati bilo kome vlasništvo spornog stana, kad se iz prethodnog ugovora vidi da ga nisu niti pravovaljano stekli (nema plus iuris ad alium transferre potest quam ipse habet).
LINK - PREGLED SVIH FINANCIJSKIH I POSLOVNIH TEMA, INTERNET USLUGE Pregled
Informacije NN 70/1998 • Osim toga sporan je i identitet nekretnina. B. su "kupili" prema naprijed navedenom ugovoru od 15. studenoga 1985. godine stan od 87 m2, a prodali stan od 87.08 odnosno 104,37 m2. To očigledno nisu iste površine pa je u najmanju ruku problematično da li se radi o istom stanu, a da se i ne govori o tome da takav ugovor nije ni zemljišno knjižno provediv.
Poslovne stranice NN 70/1998 • Nadalje, taj ugovor nije potpisala kao kupac B. A. iako je u ugovoru navedena kao jedan od kupaca, već ga je kao kupac potpisao samo B. B. Potpisi prodavatelja na ugovoru nisu ovjereni.
Pregledi NN 70/1998 • Kako sporni stan nije bio upisan u zemljišne knjige prodavatelji su bili dužni navesti osnov po kojem su stekli vlasništvo spornog stana (kupnja od C.). Međutim, oni takav osnov ne spominju, već kao osnov navode da je stan sagradila "H." sa kojom B. nikada nisu bili ni u kakvim odnosima niti su od "H." stekli sporni stan. Taj podatak upućuje na to da je B. bio svjestan da nije ugovorom sa C. S. stekao vlasništvo spornog stana, jer bi se u protivnom pozvao na taj ugovor. Smatram da je prodavatelj, čija nekretnina nije upisana u zemljišne knjige, dužan u kupoprodajnom ugovoru navesti osnov temeljem kojeg je stekao vlasništvo nekretnina koje prodaje. I na kraju ističem da i same ugovorne stranke taj ugovor nazivaju "interni" što jasno govori da u času sastavljanja nisu imali sve zakonske pretpostavke za sastavljanje zakonitog kupoprodajnog ugovora. Normalan je zaključak da na taj način, a to znači od nevlasnika i na osnovi ništavog ugovora, B. B. i A. nisu mogli steći vlasništvo spornog stana.
Glasnik NN 70/1998 • Ne mogu postojati zorniji dokazi da je B. B. bio svjestan da stan kupuju od nevlasnika, zbog čega nije mogao steći vlasništvo toga stana, a kako se je nalazio u nesavjesnom i nezakonitom posjedu, nije mogao niti dosjelošću u smislu članaka 28. i 30. ZOVO steći vlasništvo. Zato nije došla u obzir niti primjena članka 41. ZOVO.
Novo NN 70/1998 • Međutim, redovni sudovi, uključujući i Vrhovni, iako su izvršili uvid u sve te dokumente, baziraju svoju presudu, ne na dokumentima, nego na iskazu jednog jedinog svjedoka B. I. koji je osobno zainteresiran kao prodavatelj, a i krajnje nepouzdan svjedok zbog toga što je više puta osuđivan za prijevare i falsifikate zbog čega je sud morao izvesti zaključak da mu ne može vjerovati. U ovom predmetu međutim nisu niti bili potrebni nikakvi svjedoci jer je sve očigledno iz dokumenata koji se nalaze u spisu. Kako su zadnja dva navedena ugovora ništava, tj. bez pravnog učinka, sudovi su u smislu članaka 109. i 110. ZOO morali na to paziti po službenoj dužnosti, a oni to očigledno nisu učinili. Člankom 109. citiranog Zakona izričito se propisuje da je ugovor koji je protivan Ustavu i prisilnim propisima ništavan, a na to Sud pazi po službenoj dužnosti i to se pravo temeljem članka 110. citiranog Zakona ne gasi.
Poslovi NN 70/1998 • Neprihvatljiva je i pretpostavka sudova da je sporni stan bio bračna tečevina C. S. i M. Ovo stoga što sud nije utvrđivao od kuda potječu njihova sredstva za kupnju spornog stana, tj. da li potječu od rada u tijeku braka ili iz nekih drugih izvora. O bračnoj tečevini bi se moglo govoriti samo ako je imovina stečena u toku braka radom i ako je nepodijeljena, dakle zajednička. U konkretnom slučaju C. su kupili svaki jednu polovinu spornog stana, što znači da je ta polovina postala njihovo individualno vlasništvo, i to svakog u jednoj polovini dijela, pa se očigledno ne radi o zajedničkoj imovini koja bi predstavljala zajedničku tečevinu. Za takvu podijeljenu imovinu ne može vrijediti pretpostavka da je žena dala ovlast mužu da raspolaže sa njom kao zajedničkom bračnom tečevinom bez izdavanja posebne punomoći za takvo raspolaganje.
Poticaji NN 70/1998 • Prema tome zadnje legalno vlasništvo spornog stana očigledno je bilo od C. S. i M. Svi kasniji pravni poslovi su ništavi, pa nisu niti mogli proizvesti nikakve pravne učinke. Naravno da oni koji su u tim naknadnim poslovima pretrpjeli štetu mogu tražiti naknadu štete od osoba koje su im tu štetu nanijele, ali vlasništvo nisu mogli steći nikako.
PRETHODNO - SLJEDEĆA STRANICA IZBOR: Broj 163/04, Broj 16/03, Broj 122/03, Broj 4/90, Broj 140/09, Broj 9/95


LINK - TRGOVINA, ZAPOSLENJA, NATJEČAJI, JAVNI SERVISI, UPRAVA Pregled