• Osporena presuda Vrhovnog suda Republike Hrvatske, kao i nižestupanjske presude donesene su u pravnoj stvari tužitelja B. Š. iz Z. protiv tuženika: 1. »G. I.« d.d. iz Z., 2. »N. l.« d.d. iz R. i 3. M. c. »G. S.« d.d. iz O., radi naknade (nematerijalne) štete nastale povredom dostojanstva, časti i ugleda tužitelja objavom u tisku.

• 2. Presudom prvostupanjskog suda u odnosu na prvotuženika presuđeno je da je prvotuženik dužan platiti tužitelju iznos od 100.000,00 kn sa zakonskim zateznim kamatama te mu naknaditi parnični trošak, dok je tužitelj odbijen s tužbenim zahtjevom za daljnjih 400.000,00 kn.

• U obrazloženju te odluke prvostupanjski sud navodi da je prvotuženik, kao nakladnik tjednika »G.«, člankom objavljenim u tom tjedniku 2. veljače 1996. pod naslovom »M. Š. uperio pištolj u novinarku E. V.!«, povrijedio dostojanstvo, čast i ugled tužitelja te je utvrdio da je njegov zahtjev za naknadu nematerijalne štete djelomično osnovan. Svoju odluku prvostupanjski sud temelji na utvrđenju da su tuženici, objavom neistinite informacije o »incidentu« od 26. siječnja 1996., kad je tužitelj, navodno, prijetio pištoljem novinarki E. V. govoreći joj »sad ću te ubiti«, nanijeli štetu tužitelju te da »tuženi nisu, a kako je propisano odredbom članka 23. stavka 1. točke 3. Zakona, poduzeli sve potrebite mjere za provjeru istinitosti informacija o kojima su pisali, zbog čega nema niti uvjeta za njihovu ekskulpaciju u konkretnom slučaju.«

• U tom postupku sud je, uvidom u spis broj: K-36/96, također utvrdio da je tužitelj pravomoćnom presudom istog suda od 14. svibnja 1997. oslobođen optužbe da bi u odnosu na privatnu tužiteljicu E. V. 26. siječnja 1996. u prostorima Banskih dvora u Zagrebu počinio kaznena djela uvrede i ozbiljne prijetnje, propisana člankom 72. stavkom 1. i člankom 35. stavkom 1. Krivičnog zakona Republike Hrvatske (»Narodne novine«, broj 32/93., 38/93., 16/96., 28/96. i 110/97.).

• 4. Vrhovni sud Republike Hrvatske osporenom presudom odbija reviziju prvotuženika kao neosnovanu, utvrdivši da u postupku pred nižestupanjskim sudovima nisu počinjene bitne povrede odredaba parničnog postupka te da je mjerodavno materijalno pravo pravilno primijenjeno. Stajalište je Vrhovnog suda da su sporni napisi »bili takve naravi da objektivno vrijeđaju dostojanstvo, ugled i čast tužitelja, a time su kod njega izazvane duševne boli jer se povreda osobnih nematerijalnih vrijednosti manifestira upravo kroz osjećaj povrijeđenosti, nezadovoljstva, nelagode prema drugima i sl., što je sve obuhvaćeno pod pojmom duševnih boli.«

• 5. Podnositelj ustavne tužbe, kao pravni sljednik prvotuženika, smatra da su presudom Vrhovnog suda Republike Hrvatske povrijeđena njegova ustavna prava zajamčena člancima 16. i 38. Ustava Republike Hrvatske.