• Poboljšanje mobilnosti osoba s invaliditetom u zračnom prometu temeljeno je na Multilateralnom sporazumu Europske zajedničke zrakoplovne oblasti (ECAA) –ECAC Dokumentu 30, I dio i EC Uredbi 1107/2006 o pravima putnika sa smanjenom pokretljivošću.

• Uvažavajući obitelj kao najvišu društvenu vrijednost, Vlada Republike Hrvatske je svojim programskim djelovanjem i osnivanjem ministarstva nadležnog za obitelj učinila značajne pomake u stvaranju institucijskih i drugih pretpostavki za uspješno suočavanje s obiteljskim i profesionalnim izazovima današnjih obitelji.

• Uloga države je poticanje punog sudjelovanja osoba s invaliditetom u obiteljskom životu, promicanje njihovih prava na osobni integritet i kontinuirano poboljšanje zakonodavstva u svrhu sprečavanja diskriminiranja djece s teškoćama u razvoju i odraslih osoba s invaliditetom. S ciljem sveobuhvatne skrbi o ovoj populaciji, a slijedom želje za ugradnjom prava djece s teškoćama u razvoju i odraslih osoba s invaliditetom u opće zakonodavstvo Republike Hrvatske, Vlada Republike Hrvatske je donijela niz dokumenata nacionalne razine u koje su u potpunosti uključena i ova prava. To su: Nacionalna populacijska politika 17, Nacionalna politika za promicanje ravnopravnosti spolova 18, Nacionalni plan aktivnosti za prava i interese djece od 2006. do 2012. godine 19, Nacionalna strategija zaštite od nasilja u obitelji, za razdoblje od 2005. do 2007. godine 20 i Protokol o postupanju u slučaju nasilja u obitelji.21

• U politici prema osobama s invaliditetom težište se stavlja na aktivni pristup, što podrazumijeva nastojanje da osobe s invaliditetom, u mjeri i uvijek kad je to moguće, same kontroliraju uvjete vlastita života, podrazumijevajući i akcije vezane uz njihovu rehabilitaciju. U ostvarenju takve politike inzistira se na razvoju službi bliskih korisnicima, tj. osobama s invaliditetom, koje će promicati njihovu autonomiju. Naglasak je na profesionalnom i socijalnom vrednovanju, odnosno na sposobnostima, a ne na ograničenjima osoba s invaliditetom. Drugim riječima, na djelu je rehabilitacijsko-integracijski model u pristupu osobama s invaliditetom, dok je, po svojoj naravi pasivna, supsidijarna kompenzacija, u drugom planu.

• U znanosti, do sada provedena istraživanja o roditeljstvu, obiteljskom odgoju, stavovima roditelja prema djeci, odgoju i obrazovanju u školi, te obrazovanju za roditeljstvo, upućuju na potrebu razvoja i primjene empirijski zasnovanih i vremenu prilagođenih pristupa obitelji i njezinoj ulozi u podizanju i odgoju djece, posebno djece s teškoćama u razvoju.

• Projekt »Razvojni integracijski programi za ranu intervenciju i provedba pilot projekta rane intervencije u obitelji«, kojemu financijsku potporu pruža Ministarstvo obitelji, branitelja i međugeneracijske solidarnosti, u okviru kojega je provedeno istraživanje angažiranosti roditelja, ukazalo je na preopterećenost roditelja, posebno majki, svakodnevnim aktivnostima vezanim uz djecu s teškoćama u razvoju, iz kojih proizlazi potreba suradnje svih stručnjaka i obitelji kako bi se odredio najbolji sustav svakodnevne brige za dijete, tj. sustav koji najbolje odgovara određenoj obitelji. Nadalje, prilikom provođenja i evaluacije razvojnoga integracijskog programa, utvrđena je potreba identificiranja svih posebnosti djeteta, ali istovremeno i korištenja svih raspoloživih potencijala, kako samoga djeteta, tako i ostalih članova obitelji. Utvrđena je i neophodnost pružanja kontinuirane podrške obitelji izravnom stručnom podrškom u obitelji i uključivanjem članova obitelji u savjetovališta, te potreba edukacije roditelja i stručnjaka koji rade s djecom s neurorazvojnim smetnjama.