• – postupanje s ciljem pribavljanja imovinske koristi predviđeno je kao subjektivno obilježje kvalificiranog oblika iz stavka 4. ali ne i oblika iz stavka 3. To bi značilo, držimo li se zakonskog teksta, da je za postojanje kaznenog djela iz stavka 3. dovoljno da je pribavljena imovinska korist za kojom počinitelj nije išao, dok to za postojanje kaznenog djela iz stavka 4. ne bi bilo dovoljno, nego bi se u tom slučaju tražilo da je počinitelj pribavio upravo onu korist za pribavljanjem koje je išao. Takvo razlikovanje stavaka 3. i 4. potpuno je besmisleno;

• 1.5. Premda to nije predmet ove ustavnosudske ocjene, valja napomenuti da nije prihvatljiv tretman zlouporabe položaja i ovlasti (članak 337. stavci 3. i 4. KZ) – ali i nekih drugih gospodarskih kaznenih djela kada ih čine predstavnici upravljačkih struktura i druge odgovorne osobe u trgovačkim društvima – kao kaznenih djela protiv službene dužnosti. Takvo rješenje potječe iz razdoblja tzv. administrativnog socijalizma, kada su se odgovorne osobe u gospodarstvu izjednačavale sa službenim osobama (usp. Ž. Horvatić, Novo hrvatsko kazneno pravo, Zagreb 1997., 531 u pogledu srodnog kaznenog djela iz članka 292. KZ). Ono je bilo zastarjelo već u bivšem jugoslavenskom kaznenom pravu a pogotovo u novome hrvatskom Kaznenom zakonu iz 1997. godine, koji ga je preuzeo. Tretman poduzetnika u okviru službeničkih kaznenih djela u aktualnom hrvatskom kaznenom pravu, nespojiv je s njihovom poduzetničkom slobodom, zajamčenom u članku 49. stavku 1. Ustava.

• 2) Slično vrijedi i u pogledu ustavnosti inkriminacije kaznenog djela nesavjesnog rada u službi iz članka 339. KZ. Ta je odredba posve neodređena i predstavlja flagrantno kršenje načela lex certa. Obilježje »očito nesavjesno postupanje« krajnje je nejasno; toga je bio svjestan i zakonodavac pa ga je pokušao ograničiti uporabom pojma »očito«, koji je i sam neodređen. Posebno je nejasno, obuhvaća li navedeno obilježje samo namjeru ili i nehaj, na što ni u literaturi ni u judikaturi nije dat valjan odgovor. Njime se zaista stvara mogućnost da sve moguće situacije koje se ne mogu obuhvatiti drugim kaznenim djelima budu tretirane kao kazneno djelo; zbog potpune neodređenosti, ono se ne može opravdati ni kao supsidijarno kazneno djelo.

• Kako je i nesavjestan rad u službi smješten među kaznena djela protiv službene dužnosti, to na situacije kada se kao počinitelj javlja odgovorna osoba valja primijeniti sve što je već rečeno za kazneno djelo zlouporabe položaja i ovlasti. Nesavjestan rad u službi predstavlja i kršenje načela poduzetničke slobode iz članka 49. stavka 1. Ustava ako je počinitelj odgovorna osoba. To je vidljivo već iz naslova članka 339. KZ jer poduzetnici nisu ni u kakvoj »službi«. Moderni kazneni zakonici takvo kazneno djelo ne poznaju, a i hrvatska sudska praksa ga je izbjegavala (u 2005. osuđeno je zbog tog kaznenog djela samo pet osoba, kod kojih bi trebalo ispitati ne radi li se ipak o drugim kaznenim djelima).

• (3) Za potrebe međunarodne razmjene podataka ispred znamenki iz stavka 1. ovoga članka dodaju se slova »HR«.

• Osobni identifikacijski broj jedinstven je, nekazujući, nepromjenjiv i neponovljiv.