• Ustav Republike Hrvatske člancima. 22., 24. i 25. osigurava zaštitu osobnih sloboda i integriteta građana, što je potrebno učinkovito primjenjivati na osobe s invaliditetom u punoj mjeri i kroz primjerenu zakonsku regulativu, jednako kao i već postojeće međunarodne standarde. Brojne su mjere kojim se ova prava štite i kreću se od apsolutne zabrane zloporabe činjenice invaliditeta kao osnove za lišavanje slobode, preko osiguravanja jednakih ljudskih prava osobama s invaliditetom, do osiguravanja što bolje prilagodbe za ove osobe u ustanovama za osobe lišene slobode.

• Ranjivost s kojom se, u većoj ili manjoj mjeri, susreću osobe s invaliditetom pogodna je za zlouporabu, slijedom čega su pojedine društvene skupine učestalije podvrgnute nasilju, što povećava opasnost višestruke viktimizacije (primjerice, žena koja je pripadnica nacionalne manjine i k tome osoba s težim oblikom invaliditeta). Ovaj posebice osjetljiv segment prvenstveno zahtjeva edukaciju i podizanje razine svijesti o potrebi poštivanja ljudskih prava kao i o važnosti prevencije i zaštite osoba s invaliditetom od svih oblika nasilja te provedbe nediskriminirajuće politike. Nužno je, uz preventivni, uspostaviti i učinkoviti zaštitni sustav kojim će se svi oblici nasilja nad osobama s invaliditetom međuresornom suradnjom uspješno suzbijati, počinitelji primjereno kažnjavati, a osobe s invaliditetom kao žrtve nasilja uspješno rehabilitirati i integrirati u društvo na ravnopravnoj osnovi. Od neprocjenjive je važnosti pri tome uloga civilnog društva, posebice udruga osoba s invaliditetom kao ključnih čimbenika podrške.

• Temeljno ljudsko pravo na život univerzalna je, ali i nacionalna tekovina svih demokratskih sustava. Ono se u hrvatskom Ustavu dodatno jamči nepostojanjem instituta smrtne kazne (čl. 21.), te je stoga ovo pravo jednako primjenjivo na sve građane, uključujući i osobe s invaliditetom i djecu s teškoćama u razvoju. Zbog iskustva tijekom Domovinskog rata, Republika Hrvatska se u međunarodnim okvirima zalaže za snaženje ovog načela u oružanim sukobima ili prirodnim katastrofama, odnosno za poduzimanje svih potrebnih mjera u svrhu zaštite osoba s invaliditetom u tim okolnostima.

• Člankom 23. Ustava brani se zlostavljanje, kao i podvrgavanje liječničkim ili znanstvenim pokusima bez iskazivanja slobodnog pristanka. Međunarodnim standardima detaljnije se razrađuje politika zaštite osoba s invaliditetom na ovom području koja, uz prevenciju, traži i podizanje razine svijesti u svrhu smanjenja rizika od zlostavljanja te pridavanja posebne pozornosti žrtvama, poglavito kada se radi o posebno osjetljivim skupinama – ženama i djeci.

• Sunositelji: Ministarstvo gospodarstva rada i poduzetništva, Ministarstvo financija, Ministarstvo kulture, Središnji državni ured za upravu, Ured za ravnopravnost spolova Vlade Republike Hrvatske, Ured za ljudska prava Vlade Republike Hrvatske, udruge osoba s invaliditetom i udruge koje programski djeluju u korist osoba s invaliditetom

• Sredstva će se osigurati iz državnog proračuna u okviru redovne djelatnosti.