• 4. Za potrebe ustavnosudskog postupka zatražen je na uvid spis Ureda državne uprave u Primorsko-goranskoj županiji, Službe za prostorno uređenje, zaštitu okoliša, graditeljstvo i imovinsko-pravne poslove Rijeka, Ispostava Krk, klasa: UP/I-943-04/97-01/8, iz kojeg je razvidno da je u konkretnom slučaju eksproprijacija navedenih nekretnina provedena na temelju Zakona o eksproprijaciji (»Narodne novine« broj 10/78.), koji je stupio na snagu 28. ožujka 1978. godine. Nakon pravomoćnosti rješenja o eksproprijaciji Sekretarijata za opću upravu bivše Općine Krk, broj: UP/I-01-493/80 od 21. svibnja 1980. godine, s vlasnicima ekspropriranih nekretnina postignut je sporazum o naknadi koja im je i isplaćena.

• U postupku odlučivanja o tužbi podnositelja izjavljenoj protiv drugostupanjskog rješenja kojim je odbijena podnositeljeva žalba protiv prvostupanjskog rješenja, Županijski sud u Rijeci je – postupajući sukladno člancima 42.a i 42.b. Zakona o izvlaštenju – odbio tužbu podnositelja.

• Odlučujući temeljem članka 42.g Zakona o izvlaštenju o reviziji protiv prethodno navedene presude Vrhovni sud je, odbivši je, između ostalog naveo kako je pravilno primijenjeno materijalno pravo time što nije primijenjen članak 15. stavak 2. Zakona o izmjenama i dopunama Zakon o izvlaštenju (»Narodne novine« broj 79/06. – u daljnjem tekstu: ZID ZI). U tom smislu je naveo kako podnositelj nije »treća osoba«, već »pravni sljednik korisnika eksproprijacije Dina-Petrokemija u osnivanju Rijeka, kako to slijedi iz potvrde Trgovačkog suda u Rijeci br. R-III-9303/2001 od 19. lipnja 2001., kao i odredaba čl. 4. i čl. 17. Zakona o osnivanju javnog poduzeća INA-Industrija nafte (»Narodne novine«, broj 42/90) i rješenja Trgovačkog suda u Zagrebu o promjeni tvrtke i oblika organiziranja od 17. srpnja 1995., 27. prosinca 1996. i 8. prosinca 1999.«. Nadalje je naveo kako nije pravilno pravno stajalište podnositelja »da je pravo vlasništva nekretnina koje su predmet eksproprijacije po rješenju Sekretarijata za opću upravu bivše Općine Krk br. UP/I-01-493/80 od 21. svibnja 1980. stekla INA-Industrija nafte na temelju citiranog Zakona o osnivanju javnog poduzeća INA-Industrija nafte i da se, dakle, radi o originarnom načinu stjecanja. Ovo iz razloga što je odredbom čl. 17. Zakona o osnivanju javnog poduzeća INA-Industrija nafte propisano da danom upisa u sudski registar INA-Industrija nafte prestaju sa radom poduzeća iz čl. 4. toga zakona, a njihova sredstva, prava i obveze preuzima INA-Industrija nafte. Iz ove odredbe slijedi da je Ina-industrija nafte univerzalni sukcesor pravnog sljednika korisnika eksproprijacije Dina-Petrokemija Omišalj, što znači da je u odnosu na eksproprirane nekretnine u istome pravnom položaju kao i korisnik eksproprijacije Dina-Petrokemija u osnivanju Rijeka, odnosno da nije »treća osoba« i da se na konkretan slučaj ne primjenjuju odredbe čl. 15. st. 2. podst. 1. ZID ZI. Nadalje, nisu ispunjene ni materijalnopravne pretpostavke za primjenu odredbe čl. 15. st. 2. podst. 2. ZID ZI, budući da je u postupku utvrđeno da korisnik eksproprijacije odnosno njegov pravni sljednik nije eksproprirane nekretnine priveo nikakvoj namjeni.«

• Što se tiče revizijskog prigovora kako je od dana pravomoćnosti rješenja o eksproprijaciji protekao rok od pet godina pa se isto nije moglo poništiti, Vrhovni sud taj prigovor nije prihvatio navodeći kako se dopunjeni i djelomično izmijenjeni dotadašnji članak 31. Zakona o izvlaštenju (članak 7. stavak 1. ZID ZI) ne primjenjuje na konkretan slučaj. To je obrazložio time što će se prema članku 15. stavku 1. ZID ZI postupci započeti do stupanja na snagu ZID ZI dovršiti po odredbama Zakona o izvlaštenju, a tim odredbama nije bio propisan rok unutar kojeg će se poništiti rješenje o eksproprijaciji, kao što ni među iznimkama od primjene Zakona o izvlaštenju nije propisano da se pravomoćno rješenje o eksproprijaciji neće poništiti po isteku pet godina od dana pravomoćnosti rješenja o izvlaštenju.

• 6. Člankom 48. Ustava, na čiju povredu podnositelj također upućuje u ustavnoj tužbi, štiti se pravo vlasništva.

• Ustavni sud navedeno pravo na ustavnopravnoj razini štiti na način da priječi tijelima državne vlasti ograničavanje ili oduzimanje tog prava, osim ako je ograničavanje ili oduzimanje zasnovano na zakonu. U slučaju zadiranja u vlasništvo od strane drugih pravnih subjekata (fizičkih ili pravnih osoba) radi se, u pravilu, o imovinskim sporovima privatnog prava. Ustavni sud ispituje i takvu odluku sudbene i druge vlasti kad ocijeni da je osporena odluka, prosuđujući je kroz zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda zajamčenih Ustavom, utemeljena na nepravilnom ili neprihvatljivom pravnom stajalištu.