• 2.) da je drugostupanjski sud, odlučujući povodom žalbe podnositelja, svojim rješenjem, broj: Gž-64/95-2 od 23. siječnja 1995. godine odbio istu i potvrdio naprijed navedeno prvostu-panjsko rješenje. To, drugostupanjsko rješenje, dostavljeno je podnositeljevu punomoćniku, suprotno njegovim navodima iz ustavne tužbe, 8. veljače 1995. godine;

• 3.) da je prvostupanjski sud u P., svojim rješenjem broj: R1-466/94-16 od 27. siječnja 1997. godine, a sada osporavajućim, utvrdio da je rješenje istog suda o osnivanju sudskog pologa, navedeno u točki 5/1 ove odluke, postalo pravomoćno 23. siječnja 1995. godine, te da se po članku 98. Zakona o sudovima utvrđuje da je pravo korisnika na izručenje pologa zastarjelo, da je predmet pologa prešao u društveno vlasništvo i da će se polog predati u budžet Republike Hrvatske;

• 4.) da je drugostupanjski sud u P., povodom žalbe podnositelja podnijete protiv prvostupanjskog rješenja navedenog u točki 5/3 ove odluke, osporenim rješenjem, broj: Gž-3059/99 od 15. svibnja 2000. godine djelomično usvojio žalbu podnositelja preinačivši prvostupanjsko rješenje na način da navedeni polog ne »prelazi u društveno vlasništvo«, već se isti sukladno navedenoj zakonskoj odredbi članka 98. Zakona o sudovima prenosi u korist Državnog proračuna Republike Hrvatske.

• U odgovoru na postavljeno pitanje valja poći od odredbe članka 334. stavka 2. Zakona o parničnom postupku. Tom je odredbom propisano da prema strankama presuda (dakle i rješenje) imaju učinak tek od dana kad su im dostavljeni. Izuzetak od tog pravila predviđen je odredbom članka 145. stavaka 2., 3. i 4. ZPP-a (promjena stana). U konkretnom slučaju, a budući da je drugostupanjsko rješenje, broj: Gž-64/95-2 od 23. siječnja 1995. godine dostavljeno punomoćniku podnositelja 8. veljače 1995. godine, ovaj Sud je utvrdio da je pravomoćnost naprijed navedenog rješenja o osnivanju sudskog pologa nastupila tek toga dana, a ne 23. siječnja 1995. godine, kako je to utvrđeno osporenim rješenjima. Slijedom takvog utvrđenja i paricijski rok od dvije godine trebao je, u odnosu na stranku (podnositelja ustavne tužbe), početi teći tek od dana dostave rješenja, dakle od 8. veljače 1995. godine, a ne od 23. siječnja iste godine.

• Iz navedenog se dalje izvodi zaključak da je osporenim rješenjem prvostupanjski sud odredio prijenos sredstava u Državni proračun Republike Hrvatske prije vremena (to jest s danom 23. siječnja 1997.), te da je pravo korisnika (podnositelja ustavne tužbe) na izručenje pologa u roku od dvije godine od nastupa pravomoćnosti time povrijeđeno, jer je to pravo podnositelju ukinuto prije isteka navedenog roka (8. veljače 1997.).

• 7. Člankom 74. Ustavnog zakona o Ustavnom sudu Republike Hrvatske (»Narodne novine«, broj 49/02 – pročišćeni tekst, u nastavku: Ustavni zakon) određeno je da će Ustavni sud odlukom, ako utvrdi da je ustavno pravo podnositelja ustavne tužbe povrijeđeno ne samo osporenim nego i nekim drugim aktom donesenim u tom predmetu, ukinuti u cijelosti ili djelomično i taj akt.