PREGLED SVIH FINANCIJSKIH I POSLOVNIH TEMA, INTERNET USLUGE 
BESPLATNI PREGLED PRAVNE REGULATIVE
Brzi pregled sadržaja propisa. Projekt je nastao za potrebe poslovnih ljudi koji kontinuirano prate pravnu regulativu kako bi se
informirali da li je objavljen neki novi propis koji se odnosi na njihovu djelatnost.
Radi brzog pregleda, na ovim stranicama nalazi se sažetak sadržaja, a klikom na link može se pregledati originalni izvor i cijeli sadržaj.
NN 10/2001 • Odredbe članka 55., članka 57. stavka 1. (iako je predlagatelj u uvodu svoga podneska naveo članak 57. stavak 3., iz obrazloženja prijedloga nedvojbeno proizlazi da je mislio na članak 57. stavak 1. Zakona, što u obrazloženju izrijekom i navodi – op.) i članka 60. stavaka 3. i 6. Zakona, kao i cjelokupnu Glavu IV. pod nazivom »Organiziranost obrta«, predlagatelj Nediljko Čović osporava zato što iz njih proizlazi »da je članstvo u Hrvatskoj obrtničkoj komori, Područnoj obrtničkoj komori i udruženju obrtnika obvezno, a sve radi promicanja, usklađivanja i zastupanja naših interesa!«. Stoga predlagatelj predlaže da Ustavni sud ocijeni ustavnost navedenih članaka, kao i cjelokupnu Glavu IV. Zakona, »a sve po pitanju obveznosti udruživanja u Hrvatsku obrtničku komoru, Područne obrtničke komore i udruženja obrtnika«.
NN 10/2001 • 4. Prijedlozi su dostavljeni na odgovor Hrvatskoj obrtničkoj komori, Hrvatskoj gospodarskoj komori, Ministarstvu za obrt, malo i srednje poduzetništvo te Ministarstvu pravosuđa, uprave i lokalne samouprave.
NN 10/2001 • a) Hrvatska obrtnička komora, svojim je dopisom, broj: 103/1-01-2000 od 5. svibnja 2000. godine, dostavila mišljenje u odnosu na odredbe članka 60. stavaka 3. i 6., a dopisom, broj 103/4-01-2000 od 23. kolovoza 2000. godine, mišljenje u odnosu na članak 55. i na cjelokupnu Glavu IV. Zakona o obrtu. U mišljenju se ističe da su navedene odredbe Zakona u suglasnosti s člankom 43. Ustava, jer je Hrvatska obrtnička komora institucija javnog prava, te njezini članovi nisu građani nego gospodarski subjekti, koji svoju djelatnost obavljaju temeljem posebnog ovlaštenja. Stoga se obveznost učlanjenja u Komoru ne temelji na jamstvima iz članka 43. Ustava.
NN 10/2001 • U mišljenju se podrobno obrazlažu razlozi zbog kojih je opravdano definiranje Komore kao institucije javnog prava, a navodi se i niz drugih udruga u zdravstvu, gospodarstvu i slično, koje su utemeljene na istim osnovama. Mišljenje sadrži i povijesni prikaz nastanka Komore i komorskog sustava u Hrvatskoj, kao i poredbeni prikaz komorskog udruživanja u drugim zemljama. U mišljenju je istaknuto i sljedeće: »Time što je jednima utvrđeno obvezno udruživanje, nije drugima onemogućeno slobodno udruživanje, kako je to zajamčeno u članku 43. Ustava. Dapače, članovi Komore osnovane na temelju zakonske norme o obveznom udruživanju mogu biti i članovi udruga čiji je temelj dobrovoljnost udruživanja i sloboda izbora tih udruga (u obrtništvu poznato kao cehovsko-strukovno udruživanje obrtnika).«
NN 10/2001 • U odnosu na članak 55., odnosno na cjelokupnu Glavu IV. Zakona, Hrvatska obrtnička komora ističe da »Zakon uređuje način organiziranosti obrta i to od udruženja obrtnika (čl. 55. i 56.), preko područnih obrtničkih komora (čl. 57. i 58.) do Hrvatske obrtničke komore (čl. 59. – 73.) kao jedinstvenog komorskog sustava«. Stoga osporavane odredbe Glave IV. pod nazivom »Organiziranost obrta« treba tumačiti, navodi se u mišljenju, »zajednički kao jedinstvenu cjelinu organiziranosti obrta.«
NN 10/2001 • b) Hrvatska gospodarska komora u svom je dopisu, broj I-3772/1-1996. od 8. studenoga 1996. godine, također iznijela mišljenje da je odredba članka 60. stavka 6. Zakona u suglasnosti s člankom 43. stavkom 1. Ustava. Podrobno obrazlažući dva osnovna modela komorskog udruživanja u svijetu (javnopravni kontinentalni model i privatnopravni anglosaksonski model), u mišljenju se zaključuje da je javnopravni model udruživanja »dugogodišnja tradicija komorskog sustava na prostoru Hrvatske (145 godina)«, a da je to i »uvjet za uključivanje komora i zemalja koje predstavljaju u međunarodni komorski sustav«, te bi »svako kretanje u suprotnom smjeru značilo odstupanje od općeg trenda i udaljavanje od svjetskih tržišnih zbivanja.«
NN 10/2001 • c) Ministarstvo za obrt, malo i srednje poduzetništvo u svom je dopisu, klasa: 311-01/00-01/224, urbroj: 515-01-00-02 od 3. srpnja 2000. godine, iskazalo mišljenje da »zbog pravne činjenice što se Hrvatska obrtnička komora tretira kao institucija javnog prava, iz javnopravnog karaktera, nema pravne osnove za protuustavnost odredbi Zakona o obrtu.«
NN 10/2001 • d) Ministarstvo pravosuđa, uprave i lokalne samouprave u svom se dopisu, klasa: 230-01/00-01/0180, ubroj: 515-09-02-00-2 od 31. srpnja 2000. godine, očitovalo o odredbama članka 55. Zakona, kojima se uređuju udruženja obrtnika, u odnosu na ustavno jamstvo slobode udruživanja iz članka 43. Ustava. U mišljenju je istaknuto da Ministarstvo pravosuđa, uprave i lokalne samouprave, odnosno nadležni županijski uredi za opću upravu »ne registriraju udruženja obrtnika kao udruge u smislu Zakona o udrugama, jer se na udruženja obrtnika primjenjuje Zakon o obrtu«, što znači da se radi o »različitim oblicima udruživanja za čije djelovanje nisu nadležna ista tijela državne uprave«. U registar udruga, međutim, slobodno je upisivanje udruga obrtnika, osnovanih temeljem Zakona o udrugama.
NN 10/2001 • Neposredno mjerodavna za ocjenu ustavnosti osporenih odredaba članka 55., članka 57. stavka 3. i članka 60. stavaka 3. i 6., kao i cjelokupne Glave IV. Zakona, jest odredba članka 43. Ustava Republike Hrvatske, kojom se građanima jamči pravo na slobodno udruživanje radi zaštite njihovih probitaka ili zauzimanja za socijalna, gospodarska, politička, nacionalna, kulturna ili druga uvjerenja i ciljeve. Radi toga građani mogu slobodno osnivati sindikate i druge udruge, uključivati se u njih ili iz njih istupati. Pravo slobodnog udruživanja ograničeno je zabranom nasilnog ugrožavanja demokratskog ustavnog poretka, te neovisnosti, jedinstvenosti i teritorijalne cjelovitosti Republike Hrvatske.
NN 10/2001 • 6. U postupku utvrđivanja osnovanosti prijedloga za ocjenu ustavnosti osporenih odredaba Zakona, Ustavni sud je razmotrio sljedeće pitanje:
LINK - PREGLED SVIH FINANCIJSKIH I POSLOVNIH TEMA, INTERNET USLUGE
NN 10/2001 • U razmatranju odgovora na postavljeno pitanje, potrebno je poći od utvrđenja da u pravnom poretku postoje institucije što ih osnivaju i u koje se učlanjuju građani, ostvarujući svoje ustavno pravo na slobodu udruživanja. Ta se sloboda očituje u pravu građana da slobodno osnivaju sindikate i druge udruge (primjerice, udruge građana, koje se vrlo često nazivaju i tzv. nevladinim organizacijama, itd.), slobodno se uključuju u njih i iz njih slobodno istupaju. Takve udruge, kao institucije utemeljene na dobrovoljnoj članskoj osnovi, nastaju i prestaju voljom građana, u pravilu nemaju propisano vrijeme trajanja, a na njih država ne prenosi javne ovlasti. Jamstvo slobode udruživanja, propisano člankom 43. Ustava, u cijelosti se odnosi na takve udruge građana, što znači da nikome (pa ni zakonodavcu) nije dopušteno ograničavati pravo građana na slobodno osnivanje takvih udruga i slobodno udruživanje u njih, osim u slučaju nasilnog ugrožavanja demokratskog ustavnog poretka, te neovisnosti, jedinstvenosti i teritorijalne cjelovitosti Republike Hrvatske.
NN 10/2001 • Međutim, u pravnom poretku postoje i određene institucije javnog prava, čiji se članovi u njih ne udružuju u ulozi »građana«, već pripadnika određene struke. Takve institucije svoju djelatnost obavljaju temeljem posebnog zakonskog ovlaštenja, a na njih država u pravilu prenosi i javne ovlasti. Upravo je Hrvatska obrtnička komora definirana Zakonom o obrtu kao pravna osoba javnog prava, čija su upravna tijela određena Zakonom (članak 63.). Ona »obavlja javne ovlasti koje su utvrđene ovim Zakonom«, a »akti koje Hrvatska obrtnička komora izdaje u izvršavanju javnih ovlasti jesu javne isprave« (članak 61. Zakona). Prema tome, Hrvatska obrtnička komora jest pravna osoba s javnom ovlašću, koju Zakon određuje kao »samostalnu stručnu poslovnu organizaciju obrtnika« koja »zastupa i predstavlja obrtnike pred državnim i drugim tijelima u zemlji i inozemstvu« (članak 59. stavci 2. i 3. Zakona).
NN 10/2001 • Hrvatska obrtnička komora najviši je oblik organiziranosti komorskog obrtničkog sustava u nacionalnim okvirima. Hrvatski komorski obrtnički sustav, naime, ustrojen je na teritorijalnom principu (članak 55. stavak 2. Zakona), što znači da se udruženja obrtnika, osnovana na području jedne ili više jedinica lokalne samouprave, udružuju u područnu obrtničku komoru, osnovanu na određenom širem dijelu državnog teritorija; područne obrtničke komore udružuju se pak u Hrvatsku obrtničku komoru. Svim trima oblicima organiziranosti komorskog obrtničkog sustava Zakon izrijekom priznaje pravnu osobnost.
NN 10/2001 • Stoga su udruženja obrtnika, područne obrtničke komore i Hrvatska obrtnička komora organizacijski dijelovi jedinstvenog nacionalnog komorskog obrtničkog sustava, ustrojenog na teritorijalnom principu. Takvo ustrojstvo komorskog obrtničkog sustava, propisano Glavom IV. Zakona, nije u nesuglasnosti s odredbom članka 43. Ustava, jer se ta odredba Ustava na njega niti ne odnosi.
NN 10/2001 • 7. S druge strane, pravni položaj obrtnika kao pravnih subjekata, fizičkih osoba, također je uređen Zakonom: obrtnikom se smatra svaki punoljetni hrvatski državljanin, koji nije djelomično ili potpuno lišen poslovne sposobnosti, a koji – temeljem pravovaljane obrtnice – obavlja obrt na području Republike Hrvatske (strani državljani podliježu posebno utvrđenim zakonskim uvjetima za obavljanje obrta u Republici Hrvatskoj, također propisanim Zakonom). Prema tome, članovi Hrvatske obrtničke komore, kao najvišeg oblika organiziranosti obrta u Republici, ne smatraju se »građanima« u smislu članka 43. stavka 1. Ustava, kako to pogrešno smatraju predlagatelji, već su to pojedinci koji se nalaze u zakonskom položaju obrtnika i trgovca (članak 60. stavci 1. i 2. Zakona), te trgovačka društva koja obavljaju obrt sukladno mjerodavnim odredbama Zakona (članak 60. stavak 2.). To su, dakle, gospodarski subjekti koji svoju djelatnost obavljaju temeljem posebnog pravnog naslova (obrtnice, rješenja o upisu u trgovački registar) u skladu sa Zakonom o obrtu i, supsidijarno, Zakonom o trgovačkim društvima. Obveza učlanjenja u Hrvatsku obrtničku komoru za svakog obrtnika i za svako trgovačko društvo koje obavlja obrt stoga proizlazi iz Zakonom određenog javnopravnog karaktera Hrvatske obrtničke komore, to jest iz njezina Zakonom određenog položaja pravne osobe s javnim ovlastima.
NN 10/2001 • 8. Osim u Hrvatskoj, u kojoj obrtničke komore – kao institucije javnog prava s obveznim članstvom – djeluju od 1852. godine (kada se osnovala Hrvatska trgovačka obrtnička komora u Zagrebu), komore kao subjekti javnog prava s obveznim članstvom organizirane su, primjerice, i u Austriji, Njemačkoj, Italiji, Francuskoj, Španjolskoj, Nizozemskoj, Luxemburgu, Grčkoj, Mađarskoj i Sloveniji.2
NN 10/2001 • Opredjeljenje hrvatskog zakonodavca za javnopravni karakter komora s obveznim članstvom (u ovom slučaju: Hrvatske obrtničke komore), sukladno je, prema tome, zakonodavstvima većine europsko-kontinentalnih zemalja.
NN 10/2001 • Istovjetno stajalište izrazio je i Europski sud za ljudska prava u Strasbourgu (u daljnjem tekstu: Europski sud) u slučaju Le Compte, Van Leuven i De Meyere protiv Belgije,3 u kojem se postavilo pitanje usklađenosti nacionalnog zakonodavstva, koje je propisivalo obvezu učlanjenja svih liječnika u Belgijsku liječničku komoru, s člankom 11. Konvencije za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda Vijeća Europe (»Narodne novine« – Međunarodni ugovori, pročišćeni tekst, broj 6/1999; u daljnjem tekstu: Europska konvencija). U točkama 64. i 65. navedene odluke, Europski sud je utvrdio sljedeće:
NN 10/2001 • 65. Uzimajući u obzir sve te različite čimbenike zajedno, Komora se ne može smatrati udruženjem sukladno značenju čl. 11. (čl.-11). Međutim, postoji još jedan zahtjev: da ne bi došlo do povrede, osnivanje Komore od strane belgijske države ne smije sprječavati liječnike da zajedno osnivaju ili se pridružuju profesionalnim udrugama. Totalitarni režimi su pribjegavali – i pribjegavaju – obvezatnom podvrgavanju pripadnika struke u zatvorene i ekskluzivne organizacije, koje onda stupaju na mjesto profesionalnih udruga i tradicionalnih sindikata. Autori Konvencije nastojali su spriječiti takve zloupotrebe.
NN 10/2001 • Sud napominje da Belgija ima nekoliko udruženja osnovanih za zaštitu profesionalnih interesa liječnika, koji imaju potpunu slobodu u njih se udružiti ili ne udružiti. U takvim okolnostima, postojanje Komore i prateća posljedica – što znači, obveza liječnika da budu upisani u registar Komore i da budu pod ovlašću njezinih tijela – nedvojbeno nema ni sadržaj ni učinak ograničavanja, a još manje potiskivanja prava zajamčenih čl. 11. par. 1. (čl. 11-1).«
PRETHODNA STRANICA - SLJEDEĆA 
IZBOR:
Broj 106/06, Broj 17/90,
Broj 8/96, Broj 61/91,
Broj 133/06, Broj 172/04
LINK - PREGLED SVIH FINANCIJSKIH I POSLOVNIH TEMA ZA PODUZETNIKE