• Okolnost, naime, da je tužitelj podnio Ministarstvu pomorstva, prometa i veza zahtjev za izdavanje predmetnog odobrenja, o kojem isto tijelo nije donijelo nikakvu odluku, nije dostatna za zaključak da se takvo odobrenje ima smatrati izdanim protekom roka od mjesec dana, kako to pogrešno smatra tužitelj pozivajući se pri tomu na odredbu članka 204. stavka 5. Zakona o općem upravnom postupku (»Narodne novine«, broj 53/91). Ovo iz razloga jer se citiranom zakonskom odredbom propisuje postupanje tijela nadležnog za izdavanje odobrenja u slučaju kada to tijelo prije izdavanja zatraženog odobrenja mora pribaviti suglasnost odnosno mišljenje drugog zakonom određenog tijela, a ista se ne odnosi na podnositelja zahtjeva tj. tužitelja, koji bez propisanog odobrenja ne može povisiti cijene svojih usluga.

• Prema pak odredbi članka 93. stavka 1. točke 11. važećeg Zakona o telekomunikacijama, ako se prigodom pružanja usluga ili obavljanja djelatnosti davatelj usluga ne pridržava ovog Zakona, propisa donesenih na temelju ovog Zakona i tehničkih uvjeta i normi, nadzornik telekomunikacija, koji obavlja poslove nadzora iz članka 92. stavka 2. ovog Zakona, ima ovlast rješenjem narediti uklanjanje nedostataka s tim u svezi.

• Slijedom izloženog proizlazi da tuženo tijelo nije bilo ovlašteno, pozivom na odredbu članka 20. točku 1. Zakona o zaštiti tržišnog natjecanja, naložiti tužitelju da izvrši vraćanje cijena zakupa i usluga telekomunikacijskih vodova na način i u iznosima koji su vrijedili na dan 31. svibnja 1999. godine, jer je u konkretnom slučaju obavljanje usluga i drugih djelatnosti u telekomunikacijama regulirano odredbama posebnog zakona, koji je poslove nadzora nad njihovom provedbom stavio u isključivu nadležnost nadzornika telekomunikacija.

• Navedeno proizlazi i iz dopisa Ministarstva pomorstva, prometa i veza, Uprave pošte i telekomunikacija klasa: 344-01/99-01/450 od 22. listopada 1999. godine, koji prileži svezu spisa, a prema kojem odredba članka 20. Zakona o zaštiti tržišnog natjecanja ne može biti osnova za utvrđivanje narušavanja slobodnog tržišnog natjecanja u svezi s izmjenom cijena zakupa TK vodova od 1. lipnja 1999. godine.

• S obzirom da, u smislu članka 25. stavka 1. Zakona o općem upravnom postupku, svako tijelo pazi po službenoj dužnosti u tijeku cijelog postupka na svoju stvarnu i mjesnu nadležnost, to Sud nalazi da je tuženo tijelo postupajući na način opisan osporenim rješenjem, prekoračilo granice svoje stvarne nadležnosti, čime je počinilo bitnu povredu odredaba upravnog postupka, koja je od utjecaja na pravilno i zakonito rješenje ove stvari.

• Imajući u vidu navedeno, valjalo je, temeljem članka 42. stavka 2. Zakona o upravnim sporovima, odlučiti kao u točki I izreke ove presude tj. tužbu tužitelja uvažiti, dok se točka II izreke, koja se odnosi na objavu presude u »Narodnim novinama«, temelji na odredbi članka 37a. stavka 2. Zakona o zaštiti tržišnog natjecanja.