PREGLED SVIH FINANCIJSKIH I POSLOVNIH TEMA, INTERNET USLUGE Pregled usluga

BESPLATNI PREGLED PRAVNE REGULATIVE
Brzi pregled sadržaja propisa. Projekt je nastao za potrebe poslovnih ljudi koji kontinuirano prate pravnu regulativu kako bi se informirali da li je objavljen neki novi propis koji se odnosi na njihovu djelatnost. Radi brzog pregleda, na ovim stranicama nalazi se sažetak sadržaja, a klikom na link može se pregledati originalni izvor i cijeli sadržaj.
Stranica HR2004-10-141-2507 NN 141/2004

• Potrebno je istaknuti da je Vrhovni sud Republike Hrvatske, u prigodi donošenja prve takve Odluke broj: U-III-1182/1997 od 2. prosinca 1998. godine, dopisom od 10. prosinca broj: Su-721-IV/1998., zatražio pravno mišljenje »o granicama odlučivanja Ustavnog suda u kaznenim predmetima i o utjecaju takva postupanja na potpuno okončanje suđenja«, što je Odbor za pravosuđe Zastupničkog doma prihvatio i donio je Zaključak kojim se: »(...) polazeći od načela trodiobe vlasti i činjenice da Ustav Republike Hrvatske određuje Vrhovni sud najvišim sudom koji osigurava jedinstvenu primjenu zakona i ravnopravnost građana, zadužuje Vlada Republike Hrvatske razmotriti ustavnu poziciju Ustavnog suda i njegov utjecaj na postupak potpunog okončanja suđenja«.


Stranica 2004-10-141-2507 NN 141/2004

• Meni nije poznat propis koji ovlašćuje Ustavni sud na ispitivanje ustavnosti određivanja pritvora, jer to je »tehnička radnja« u tijeku postupka koja bi trebala omogućiti najbrži i najuspješniji završetak samog postupka s time što je pravo određivanja pritvora regulirano zakonom.


Stranica 2004-10-141-2507 NN 141/2004

• U ovoj Odluci Ustavnog suda, za koju nisam dao svoj glas, često se spominju i ocjenjuju činjenice i vrednuje se njihovo značenje upravo načinom kako to čini sud u redovnom kaznenom postupku. Međutim, utvrđivanje činjenica u kaznenom postupku propisano je na sasvim drukčiji način od postupka pred Ustavnim sudom, jer postupak pred Ustavnim sudom prilagođen je utvrđivanju ustavnog prava i zato je upitno o čemu je Ustavni sud ovlašten odlučivati u slučaju rješenja o pritvoru.


Stranica 2004-10-141-2507 NN 141/2004

• Mislim da je u svojoj Odluci Ustavni sud zauzeo stajalište iz razloga pogrešnog prihvaćanja propisa kaznenog postupka o vremenskom ograničenju pritvora, o načelu razmjernosti i obvezi zamjene za blažu mjeru. Želim naglasiti da Ustav:


Internet NN 141/2004
• – u članku 29. stavku 1. ističe pravo svakom da: »zakonom ustanovljeni sud« odluči o sumnji ili optužbi zbog kažnjivog djela,

Internet stranice NN 141/2004
• – u članku 22. stavku 2. određuje: »Nikome se ne smije oduzeti ili ograničiti sloboda, osim kada je to određeno zakonom, o čemu odlučuje sud«,

Internet stranice NN 141/2004 • – u članku 24. Ustava ističe se: »Nitko ne može biti uhićen ili pritvoren bez pisanoga, sudbenog i na zakonu utemeljenog naloga«,
Internet stranice NN 141/2004 • – da bi u članku 25. stavku 2. jasno odredio: »Tko god je pritvoren i optužen zbog kaznenog djela, ima pravo u najkraćem roku, određenom zakonom, biti izveden pred sud i u zakonskom roku oslobođen ili osuđen«.
Internet stranice NN 141/2004 • U kaznenom pravu, upirući se na citirane odredbe Ustava, o oduzimanju ili ograničenju slobode u kaznenom postupku, nitko ne može odlučivati osim suda koji postupak vodi do pravomoćnosti odluke.
Internet stranice NN 141/2004 • To pravo ne isključuje ni odredba članka 5. ni odredba članka 9. Konvencije za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda, i zato sam glasovao protiv Odluke Ustavnog suda broj: U-III-3698/2003 od 28. rujna 2004., izdvojivši svoje mišljenje u smislu odredbi članka 27. Ustavnog zakona o Ustavnom sudu s pravom na njegovu objavu uz samu Odluku, smatrajući da se treba razlikovati ono što je u našoj nadležnosti od onoga što nije.
LINK - PREGLED SVIH FINANCIJSKIH I POSLOVNIH TEMA, INTERNET USLUGE Pregled
Vijesti NN 141/2004 • Uvjeren sam da je vremenskom trajanju izloženo sve što su praksa i ljudski um osmislili i mislim da su neka rješenja Ustavnog suda takva da je teško ne primijetiti kako tu ne spadaju.
Informacije NN 141/2004 • Na temelju članka 27. stavaka 4. i 5. Ustavnog zakona o Ustavnom sudu Republike Hrvatske (»Narodne novine«, broj 49/02. – pročišćeni tekst, dalje u tekstu: Ustavni zakon) i članaka 50. i 51. Poslovnika Ustavnog suda Republike Hrvatske (»Narodne novine«, broj 181/03) prilažem sljedeće
Poslovne stranice NN 141/2004 • Protivim se izreci i obrazloženju Odluke, broj: U-III-3698/2003. od 28. rujna 2004. godine (u daljnjem tekstu: Odluka). Smatram da rješenjem Vrhovnog suda Republike Hrvatske, broj: II KŽ-561/04-3 od 3. kolovoza 2004. godine i rješenjem Županijskog suda u Osijeku, broj: Kv-159/04-6 (K-57/03-362) od 19. srpnja 2004. godine podnositelju ustavne tužbe nisu povrijeđena ustavna prava na koja se u ustavnoj tužbi i dopuni ustavne tužbe poziva te da nisu postojali razlozi za ukidanje navedenih rješenja.
Pregledi NN 141/2004 • Predmetnoj Odluci protivim se i stoga što se njome bez prikladne prethodne analize i sagledavanja svih učinaka bitno mijenja praksa Ustavnog suda u predmetima u kojima podnositelji ustavnih tužbi smatraju da su im temeljna ljudska prava povrijeđena sudskim rješenjima o određivanju pritvora. Prema meni dostupnim podacima Ustavni sud je u razdoblju od 1996. godine do dana donošenja predmetne Odluke odlučivao u 117 predmeta koji su se odnosili na pritvor. Od toga broja 6 predmeta odnosilo se na pitanja »razumnog roka«, a ostalih 111 ustavnih tužbi odnosilo se na povredu drugih ustavom zajamčenih ljudskih prava. U svih šest predmeta koji su se odnosili na »razumni rok« ustavne tužbe su odbačene. Od 111 predmeta koji su se odnosili na povredu nekih drugih Ustavom zajamčenih prava Ustavni sud je u 44 predmeta ustavnu tužbu odbacio, u 61 predmetu je ustavnu tužbu odbio, u 4 predmeta je obustavio postupak, a samo je u 2 predmeta ustavnu tužbu usvojio.
Besplatno NN 141/2004 • Odluke o usvajanju ustavnih tužbi i ukidanju rješenja o određivanju pritvora Ustavni sud je donio u predmetima, broj: U-III-1162/1997 od 2. prosinca 1998. godine (Odluka je objavljena u »Narodnim novinama«, broj 156/98) i U-III-168/2000 od 28. veljače 2000. (»Narodne novine«, broj 26/00). Iz tih se odluka može zaključiti da su rješenja o određivanju pritvora ukinuta jer su njihovim donošenjem povrijeđene odredbe ZKP-a o određivanju pritvora, a povrede su ujedno bile takve naravi da su njima podnositeljima ustavnih tužbi povrijeđena temeljna ljudska prava na slobodu zajamčena člankom 22. Ustava. Tako je u predmetu na koji se odnosi odluka Ustavnog suda, broj: U-III-1162/1997. pritvor bio određen zbog bojazni da će pritvorenik ponoviti kazneno djelo. Međutim, s obzirom da je pritvorenik odgovarao za kazneno djelo počinjeno u svezi s njegovim zaposlenjem, a radni odnos mu je u međuvremenu prestao, nije postojala mogućnost da istovrsno djelo ponovi, pa stvarno nisu postojale zakonom određene pretpostavke za određivanje pritvora. Trajanje pritvora i druge okolnosti ovoga predmeta upućivali su na zaključak da su osporenim rješenjima o pritvoru pritvoreniku povrijeđena prava iz članka 22. Ustava. U predmetu na koji se odnosi odluka Ustavnog suda, broj: U-III-168/2000 istražni sudac je rješenje o određivanju pritvora donio 29. siječnja 2000., a rješenje o provođenju istrage 1. veljače 2000., a što je protivno odredbama članka 104. ZKP-a, čime je, ujedno, podnositelju ustavne tužbe povrijeđeno ustavno pravo iz članka 22. Ustava, kojim se jamči nepovredivost čovjekove slobode i osobnosti.
Glasnik NN 141/2004 • Iz takve relativno dugotrajne i brojne prakse može se zaključiti da je do donošenja ove Odluke Ustavni sud imao relativno restriktivan pristupu pri procjeni jesu li rješenjima o određivanju pritvora povrijeđena temeljna ljudska prava. U dosadašnjoj praksi, Ustavni sud je rješenja o pritvoru ukidao izuzetno i to samo kada se radilo o naročito teškim povredama zakona, koje su ujedno imale značenje povrede temeljnog ljudskog prava na slobodu. Za razliku od toga, u ovoj Odluci Ustavni sud mijenja pristup te u predmetu u kojem utvrđuje da je rješenje o određivanju pritvora zakonito postavlja nove dodatne kriterije za ustavnost pritvora te zaključuje da, zbog neispunjavanja tih dodatnih kriterija, pritvor koji je zakonit nije ujedno i ustavan.
Propis NN 141/2004 • Smatram da okolnosti ovoga slučaja ni po čemu nisu takve da opravdavaju opisanu promjenu pristupa Ustavnog suda u predmetima u svezi s pritvorom.
Propis NN 141/2004 • Smatram da su navedena obrazloženja rješenja o određivanju pritvora bila potpuno dostatna i logična, na zakonu utemeljena i usklađena sa sudskom praksom redovnih sudova i Ustavnog suda u svezi s određivanjem pritvora te da nisu postojali razlozi za njihovo ukidanje. Pritvor je u ovom slučaju bio u granicama najdužega dopuštenog trajanja određenog člankom 109. ZKP-a, a ništa nije ukazivalo da pri određivanju pritvora sudovi nisu postupali u skladu s relevantnim odredbama ZKP-a, odnosno da je na bilo koji način povrijeđeno ustavno pravo na suđenje u razumnom roku.
Propis NN 141/2004 • Iz svega ovoga može se zaključiti da je ovom Odlukom pritvor ukinut stoga što rješenje o njegovom određivanju nije bilo dostatno obrazloženo. Pri tome se u svezi s obrazloženjem sada postavljaju novi zahtjevi. Naime, nakon ove odluke Ustavnog suda pritvor mora biti podrobno obrazložen, u obrazloženju se mora naznačiti javni interes kojim se opravdava određivanje pritvora u odnosu na ustavnu presumpciju nevinosti i jamstvo osobne slobode. Mora se obrazložiti zašto istu svrhu nije moguće ostvariti nekom drugom, blažom, mjerom (traži se obrazloženje razmjernosti pritvora u odnosu na druge mjere kojima se može postići ista svrha). Traži se da se određivanje pritvora ocijeni u odnosu na radnje koje su dotada u postupku provedene. Umjesto u praksi Ustavnog suda i Europskog suda za ljudska prava široko primijenjenog standarda suđenja u »razumnom roku« uvodi se, kada je okrivljenik u pritvoru, standard suđenja u »najkraćem mogućem roku«.
Propis NN 141/2004 • Pored toga što se postavljaju novi zahtjevi u odnosu na razloge za određivanje pritvora i obrazlaganje tih razloga, posebno spornim smatram zahtjev da se primjena mjere pritvora određuje s obzirom na »radnje koje su do tada u postupku provedene«. Time se, kao što je to i u ovom slučaju (u svezi s određivanjem financijsko-knjigovodstvenog vještačenja), značajno utječe na pravo raspravnog suda da odredi kada će i koje dokaze izvesti i slobodu ocjene tih dokaza. Pored toga, prema tom bi standardu i Ustavni sud pri ocjeni ustavnosti rješenja o određivanju pritvora u svakom slučaju morao utvrđivati koje su radnje provedene u kaznenom postupku i je li s obzirom na te radnje opravdano određivanje pritvora. Smatram da takav pristup značajno odstupa od zadaće Ustavnog suda kao »čuvara« ustavnosti, zakonitosti i temeljnih ljudskih prava. Uvođenjem navedenih novih standarda umanjuje se, po mojem mišljenju, pravna izvjesnost i sigurnost pri određivanju za ljudska prava posebno značajne mjere pritvora. Zanemaruje se činjenica da je načelo razmjernosti sadržano u odredbama ZKP-a (npr. u općim odredbama o pritvoru iz članka 101. ZKP-a, ali i zakonskim odredbama o najdužem trajanju pritvora sadržanim u članku 109. ZKP-a). Neosnovanim smatram i obrazlaganje ove Odluke praksom Europskog suda za ljudska prava. Vodeći računa o stadiju postupka (glavna rasprava), razlogu zbog kojeg je ona odgođena (provođenje vještačenja na prijedlog okrivljenika), ukupno trajanje pritvora (16 mjeseci), težinu djela zbog kojeg se postupak provodi i druge okolnosti ovog slučaja, mislim da u praksi Europskog suda nije moguće naći uporište za ovu Odluku.
PRETHODNA STRANICA - SLJEDEĆA IZBOR: Broj 187/04, Broj 80/97, Broj 96/03, Broj 76/97, Broj 114/08, Broj 115/01


LINK - PREGLED SVIH FINANCIJSKIH I POSLOVNIH TEMA ZA PODUZETNIKE Pregled