PREGLED SVIH FINANCIJSKIH I POSLOVNIH TEMA, INTERNET USLUGE 
BESPLATNI PREGLED PRAVNE REGULATIVE
Brzi pregled sadržaja propisa. Projekt je nastao za potrebe poslovnih ljudi koji kontinuirano prate pravnu regulativu kako bi se
informirali da li je objavljen neki novi propis koji se odnosi na njihovu djelatnost.
Radi brzog pregleda, na ovim stranicama nalazi se sažetak sadržaja, a klikom na link može se pregledati originalni izvor i cijeli sadržaj.
NN 47/1995 • Prvi razlog ustavne tužbe kojim podnositelj obrazlaže neustavnost i nezakonitost osporene odluke Vijeća nije osnovan.
NN 47/1995 • Podnositelj ustavne tužbe činjenicu svog imenovanja (imenovao ga je Sabor Republike Hrvatske) predsjednikom Upravnog suda u listopadu 1991. veže uz odredbu članka 100. Ustava, odnošno, uz odredbu o stalnosti sudačke dužnosti te o razlozima zbog kojih sudac može biti razriješen te dužnosti.
NN 47/1995 • Razlog tome je odredba članka 121. Ustava kojom je, kao tijelo koje imenuje i razriješuje suce, određeno Državno sudbeno vijeće. To Vijeće, sastavljeno iz reda istaknutih sudaca državnih odvjetnika, odvjetnika i sveučilišnih profesora pravnilk znanosti, treba imenovati suce uz najveće uvažavanje njihove čestitosti, stranačke i druge nepristranosti i stručnosti ; tako imenovani suci treba da budu posve neovisni i slobodni u odlučivanju, i zbog toga se samo na njih odnosi ustavna odredba o stalnosti sudačke dužnosti. Odatle slijedi da odredba iz članka 120. stavak 1. Ustava o stalnosti sudačke dužnosti obuhvaća samo suce kojeje imenovalo Državno sudbeno vijeće po članku 121. stavak 1, a ne i na one koji su imenovani po ranijim propisima.
NN 47/1995 • Takvo tumačenje odredaba iz članaka 120. i 121. Ustava potvrduje i članak 100. stavak 1. Zakona o sudovima ("Narodne novine", br. 3/94) po kojem se imenovanje predsjednika sudova i sudaca, izabranih po dosadašnjim propisima, treba obaviti u roku od šest mjeseci od stupanja na snagu zakona kojim će se odrediti područja i sjedišta sudova. Dužnost imenovanja odnosi se, dakle, na sve predsjednike sudova i suce koji su izabrani po ranijim propisima, neovisno o tome kada su lmenovani, a to znači i na one koji su imenovani nakon stupanja na snagu Ustava Republike Hrvatske i ustavne norme o stalnosti sudačke duinosti.
NN 47/1995 • Zbog toga treba zaključiti da suci koje je imenovao Sabor u prijelaznom periodu do ustrojenja novog sudbenog sustava, tj. od 22. prosinca 1990. godine pa do ustrojenja Državnog sudbenog vijeća, nisu stekli stalnu sudačku dužnost, već su bilt imenovani s vremenski ograničenim mandatom koji je bio propisan tada važećim pravnim propisima (Zakonom o redovnim sudovima
NN 47/1995 • U takvom kontekstu zakonskih i ustavnih propisa treba zakljuđiti da članak 120. Ustava nije ustavni propis koji se primjenjuje neposredno (članak 2. Ustavnog zakona za provedbu Ustava Republike Hrvatske - "Narodne novine", br. 34/92, 91/92, 62/93 i 50/94), bez donošenja odgovarajućeg zakonskog pcopisa o imenovanju sudaca. Naprotiv, njegova je primjena uvjetovana donošenjem zakona o Državnom sudbenom vijeću i konstituiranje tog Vijeća (članak 121. Ustava i članak 3. Ustavnog zakona).
NN 47/1995 • S obzirom da je imenovanje podnositelja ustavne tužbe obavljeno 10. listopada 1991. godine, tj. prije donošenja i proglašenja Zakona o Državnom sudbenom vijeću, njegova sudbena dužnost nije mogla biti stalna, već vremenski ogranićena
NN 47/1995 • Drugi razlog ustavne tužbe, glede nužnosti izmjene i dopune Poslovnika Vijeća nakon ukidne odluke Suda te u svezi isključenja javnosti u postupku imenovanja predsjednika Upravnog suda, također nije osnovan.
NN 47/1995 • Ukinućem dijela dviju odredbi Poslovnika Vijeća, Poslovnik kvalitativno nije toliko izmijenjen da bi bila dovedena u pi tanje primjenjivost njegovih odredbi u ostalom, neukinutom dijelu a glede pitanja koja su Poslovnikom uredena. Stoga je neprihvatljiva tvrdnja podnositelja ustavne tužbe da Vijeće nije moglo postupati u svom djelokrugu bez prethodne izmjene i dopune Poslovnika.
NN 47/1995 • Glede tvrdnje podnositelja da Vijeće, pri donošenju odluke o imenovanju predsjednika Upravnog suda, nije poštivalo načelo javnosti rada, ističe se da takvu tvrdnju podnositelj utemeljuje na člancima objavljenim u tisku. Naprotiv, iz sadržaja verificiranog zapisnika Vijeća sa sjednice od 17. veljače 1995. (strana 5. proizlazi da Vijeće nije donijelo odluku o tajnosti dijela postupka koji je prethodio imenovanju predsjednika Upravnog suda odnosno, odluku o isključenju javnosti u tom dijelu postupka)
LINK - PREGLED SVIH FINANCIJSKIH I POSLOVNIH TEMA, INTERNET USLUGE
NN 47/1995 • Nije upitna činjenica da novinari na sjednicu Državnog sudbenog vijeća nisu pozvani, ali su sjednici bili prisutni te da su zamoljeni na kratko napustiti sjednicu, s obzirom na osob nost podataka koji su trebali biti iznijeti pred članove Državnoj sudbenog vijeća o jednom od kandidata.
NN 47/1995 • Treba zaključiti da zamolba novinarima za napuštanje praćenja jednog dijela sjednice Vijeća (taj postupak nije za preporučiti, jer predstavlja moralnu prisilu tjela koje zamolbu upuću je onome komu je upućena), budući da je novinarima ostavljeno na volju hoće li udovoljiti zamolbi, u konkretnom slučaju, sam za sebe, ne predstavlja kršenje načela javnosti i povredu ustavnog prava podnositelja ustavne tužbe.
NN 47/1995 • U svezi navoda ustavne tužbe koji se odnose na (ne)davanje razloga u osporenoj odluci, za navesti je da je načelno točno d nedostatak razloga u odluci kojima bi se obrazložilo zašto je donijela upravo u određenom sadržaju, otežava učinkoviti put zaštite. No, osporena odluka je odluka o imenovanju, donesena postupku natječaja, pa u svom sadržaju nema imena kandidata koji nisu imenovani te i ne može sadržavati razloge njihova neimenovanja. Stoga se mora utvrditi da osporena odluka, unato činjenici da bi sadržaj takvih odluka zbog svog značenja moga biti određen na drugk način, nije protivna zakonskim odredbama.
NN 47/1995 • Konačno, u svezi navoda nadopune tužbe, koji se odno. na pitanje ocjene obnašanja sudake dužnosti, nakon analize ocjene sadržaja odredbi članka 51, 52, 53. i 54. Zakona o sudovima te odredbi članka 17. Zakona o Državnom sudbenom vijeću, Sud ocjenjuje da ni u tom dijelu ustavna tužba nije osnovana.
NN 47/1995 • Sustav praćenja i ocjene stručnog znanja i sposobnosti za obnašanje sudačke dužnosti na način kako je propisan navedenim odredbama Zakon o sudovima, dakle, kroz ocjene obnašanja sudačke dužnosti, u svezi je sa. stalnošću sudačke dužnosti sustavom napredovanja sudaca te se može i treba primjenjivati novom, nastajućem sudbenom sustavu, onom nakon proveden imenovanjži od strane Državnog sudbenog vijeća, kojim se su imenuju.bez ograničenja mandata, ali im se mora omogućiti napredovanje, znači, prelazak na viši sud.
NN 47/1995 • No, u postupku imenovanja od strane Državnog sudbenog vijeća, dakle u postupku ustrojavanja novog sudbenog susta, sa stalnošću sudačke dužnosti, davanje mišljenja za svakog kandidata u postupku imenovanja je onaj kvalitativni element, koji treba omogućiti Vijeću najkvalitetniji izbor između utvrđenih kandidata. To proizlazi i iz odredbi sadržanih u članku 17. Zakona o Državnom sudbenom vijeću, a Vijeće je tako i postupilo, što je vidljivo iz sadrža a zapisnika sa sjedniće na kojoj je donijeta osporena odluka. Činjenica je da su na sjednici Vijeća održanoj dana 17. veljače 1995., na kojoj se odlučivalo o imenovanju predsjednika Upravnog suda Republike Hrvatske, od strane predsjednika Vrhovnog suda Republike Hrvatske, kao predsjednika neposredno višeg suda od suda za koji se provodio postupak imenovanja predsjednika, dana mišljenja za svakog kandidata posebice i odnosila su se na osobine kandidata koje su, po ocjeni davatelja mišljenja, važne za donošenje odluke, čime je dan zakonski temelj za izjašnjavanje članova Vijeća o svakom kandidatu.
NN 47/1995 • No, ova mišljenja, bez obzira na njihovu kvalitetu i sadržaj, ipak nisu dana na zakonom propisani način. Iz oskudnih i ne uvijek jasnih odredaba zakona ipak nesumnjivo proizlazi da mišljenja predsjednika sudova u koje se imenuju kandidati i mišljenja predsjednika neposredno viših sudova (u ovom slučaju to su mišljenja predsjednika Vrhovnog suda Republike Hrvatske) iz članka 17. stavak 1. Zakona o Državnom sudbenom vijeću moraju biti dana u pisanom obliku, jer se u Zakonu govori o "traženju" tih mišljenja i o njihovom "dostavljanju" Državnom sudbenom vijeću (stavak 1. i 3.). Prema tome, ta mišljenja moraju biti dana pismeno i dostavljena Državnom sudbenom vijeću, što znači i svim članovima tog Vijeća. U daljnjoj interpretaciji Zakona nameće se zaključak da ona moraju svim članovima Državnog sudbenog vijeća biti dostavljena u primjerenom roku prije sjednice Vijeća, kako bi ih članovi mogli proučiti. Na taj način omogućuje se da svaki član posebice, a onda i Vijeće kao cjelina, donesu promišljene i utemeljene odluke o imenovanju predsjednika sudova i sudaca.
NN 47/1995 • Zaključak da mišljenja moraju biti dana u pisanom obliku slijedi i iz članka 11. stavak 2. Poslovnika Državnog sudbenog vijeća, u kojem se propisuje da će se uz pisani poziv za sjednicu svim članovima Vijeća dostaviti i materijali za predloženi dnevni red, a mišljenja o suštinskim i osobnim kvalitetama sudaca o kojima treba odlučivati nesumnjivo spadaju među materijale za zakazanu sjednicu Vijeća.
NN 47/1995 • Ipak, u konkretnom slučaju, članovi Državnog sudbenog vijeća bili su u dovoljnoj mjeri upoznati s činjenicama i ocjenama o kojima je ovisila odluka o imenovanju (neimenovanju) i na temelju samo usmeno izraženih mišljenja o kandidatima. Ovo stoga što se za dužnost predsjednika Upravnog suda javilo samo četiri kandidata, pa su članovi Vijeća mogli razložito ocijeniti njihove kvaltiete ; što su, barem neki od njih, osobe poznate široj pravničkoj javnosti, pa za njih iznošenje mišljenja nije od presudne važnosti; i što su članovima Vijeća bili dostupni drugi materijali važni za donošenje odluke, kao što su npr. životopisi kandidata, prilozi koji ukazuju na stručnu i drugu djelatnost, i podaci koje je dostavilo Ministarstvo pravosuda.
NN 47/1995 • Treba zaključiti da je Državno sudbeno vijeće, propuštajući da ishodi donošenje pisanih mišljenja, povrijedilo pravila postupanja u natječaju za imenovanja sudaca, ali da ta postupovna povreda u konkretnom slučaju nije od bitnog značenja, tj. ona nije mogla utjecati na donošenje odluke. Ovom greškom u postupanju nisu bila povrijeđena ustavna prava podnositelja ustavne tužbe.
PRETHODNA STRANICA - SLJEDEĆA 
IZBOR:
Broj 122/07, Broj 38/06,
Broj 84/02, Broj 99/00,
Broj 112/04, Broj 163/03
LINK - PREGLED SVIH FINANCIJSKIH I POSLOVNIH TEMA, INTERNET USLUGE