PREGLED SVIH FINANCIJSKIH I POSLOVNIH TEMA, INTERNET USLUGE 
BESPLATNI PREGLED PRAVNE REGULATIVE
Brzi pregled sadržaja propisa. Projekt je nastao za potrebe poslovnih ljudi koji kontinuirano prate pravnu regulativu kako bi se
informirali da li je objavljen neki novi propis koji se odnosi na njihovu djelatnost.
Radi brzog pregleda, na ovim stranicama nalazi se sažetak sadržaja, a klikom na link može se pregledati originalni izvor i cijeli sadržaj.
NN 22/2001 • Ta se odredba izrijekom ne odnosi na presudu kojom se optužba odbija (članak 353. ZKP) pa treba zaključiti da nema ustavnopravne zapreke za ukidanje osporenih odluka sudova i vraćanje na ponovno suđenje nižestupanjskom sudu.
NN 22/2001 • 17. U konkretnom kaznenopravnom predmetu čak se i ne radi o presudi kojom se optužba odbija, već o rješenju o obustavi postupka zbog toga jer je optuženik oprostom oslobođen kaznenog progona. U povodu odgovarajućeg zahtjeva optuženika, o tome je odlučivalo izvanraspravno vijeće Županijskog suda u O., koje je (rješenjem broj: Kv-262/96-8 od 3. veljače 1997.) odbilo prijedlog za primjenu Zakona o općem oprostu, dok je Vrhovni sud Republike Hrvatske (rješenjem broj: Kž-102/1997-4 od 22. svibnja 1997.) uvažio žalbu optuženika, preinačio pobijano rješenje i obustavio postupak na temelju članka 1. stavka 1. i članka 2. stavka 2. Zakona o općem oprostu.
NN 22/2001 • Osporena odluka Vrhovnog suda, a to se odnosi i na odluku prvostupanjskog suda, donesena je, a da u postupku nije održana glavna rasprava pa stranke nisu imale mogućnost da u usmenom i kontradiktornom postupku iznesu svoja shvaćanja o primjeni odredaba Zakona o općem oprostu. U tom smislu, optuženiku nije ni bilo »suđeno« na način da bi se meritorno raspravljalo o postojanju objektivnih i subjektivnih obilježja kaznenog djela, već se rješavalo kao da se radi o procesnim smetnjama za provođenje kaznenog postupka.
NN 22/2001 • 18. Zakon o općem oprostu u članku 2. stavku 2. određuje da će se zbog primjene tog Zakona kazneni postupak obustaviti i to po službenoj dužnosti. Ova odredba je posebna odredba o kaznenom postupku (lex specialis) pa se zbog toga o obustavi kaznenog progona ne donosi presuda kojom se optužba odbija zbog toga što je optuženik oprostom oslobođen kaznenog progona (kako to izričito određuje članak 353. točka 6. ZKP), već se donosi rješenje o obustavi postupka u smislu citirane odredbe Zakona o općem oprostu.
NN 22/2001 • Citiranom odredbom Zakona o općem oprostu ne dira se u ostale odredbe ZKP, a posebno ne u odredbe o nadležnosti pojedinih tijela kaznenog suda i o stadiju postupka u kojem se o pojedinim pitanjima odlučuje. Prema članku 275. ZKP izvanraspravno vijeće će obustaviti postupak ako ustanovi da postoje okolnosti koje isključuju kazneni progon, ali samo u stadiju rješavanja o prigovoru protiv optužnice. Nakon ovog stadija postupka, o tom pitanju treba odlučiti raspravno vijeće i rješenjem obustaviti postupak ako ocijeni da ima mjesta primjeni oprosta, odnosno provesti postupak do kraja i donijeti odgovarajuću presudu ako ocijeni da se u konkretnom slučaju ne mogu primijeniti odredbe o oprostu.
NN 22/2001 • U ovom slučaju o oprostu je, u stadiju kad je već bila zakazana glavna rasprava, odlučivalo izvanraspravno vijeće koje za to nije bilo nadležno. Treba dodati da je i Vrhovni sud, odlučujući o zahtjevu za zaštitu zakonitosti, također odlučivao u povodu odluke donesene od nenadležnog tijela, a da tu okolnost nije sankcionirao.
NN 22/2001 • 19. Stoga, odluka koja se pobija ustavnom tužbom, kojom se optuženika pravomoćno ne oslobađa optužbe, već se kazneni postupak (pravomoćno) obustavlja, nije valjani temelj za primjenu ustavnih odredaba o zabrani ponovnog suđenja iz članka 31. stavka 2. Ustava zbog već iznijetih razloga, kao i zbog toga što nije donesena »…u skladu sa zakonom«, kako to zahtijeva ustavna odredba. Ta odluka nije ni razlog za primjenu odredbe članka 11. stavka 1. ZKP, jer se jamstvo optuženiku (osuđeniku) da mu se neće ponovno suditi za djelo za koje je već bio suđen, odnosno za koje je donesena pravomoćna sudska odluka, prvenstveno odnosi na presudu kojom se sudilo o meritumu spora, a ne na rješenje o obustavi postupka.
NN 22/2001 • 21. Vrhovni sud je svojim već opisanim rješenjem uvažio žalbu optuženika protiv rješenja Županijskog suda u O., preinačio to rješenje i obustavio kazneni postupak, pozivajući se na odredbe Zakona o općem oprostu.
NN 22/2001 • Svojom kasnijom presudom (broj: Kzz-16/97-4) donesenom u povodu zahtjeva za zaštitu zakonitosti, Vrhovni sud je utvrdio da je taj zahtjev osnovan, te da je osporenim rješenjem istog suda povrijeđen zakon o odredbi članka 3. stavka 2. Zakona o općem oprostu u korist optuženika. S obzirom da je zahtjev za zaštitu zakonitosti podnesen na štetu optuženika, Vrhovni sud, sukladno članku 422. stavku 2. ZKP, nije mogao ukinuti osporeno pravomoćno rješenje, već samo utvrditi da je učinjena povreda zakona.
NN 22/2001 • »(2) Ako je zahtjev za zaštitu zakonitosti podignut na štetu okrivljenika, a sud ustanovi da je osnovan, utvrdit će samo da postoji povreda zakona, ne dirajući u pravomoćnu odluku«.
LINK - PREGLED SVIH FINANCIJSKIH I POSLOVNIH TEMA, INTERNET USLUGE
NN 22/2001 • 22. Člankom 1. Zakona o općem oprostu daje se oprost od kaznenog progona i postupka počiniteljima kaznenih djela počinjenih u agresiji, oružanoj pobuni ili oružanim sukobima te u svezi s agresijom, oružanom pobunom ili oružanim sukobima. Oprost od kaznenog progona i postupka odnosi se na djela počinjena u razdoblju od 17. kolovoza 1990. do 23. kolovoza 1996. godine.
NN 22/2001 • U članku 3. stavku 1. tog Zakona taksativno se nabrajaju kaznena djela koja se izuzimaju od oprosta. U stavku 2. članka 3. (koji se odnosi na ovaj slučaj) određuje se da se od oprosta izuzimaju i počinitelji drugih kaznenih djela koja nisu počinjena tijekom agresije, oružane pobune ili oružanih sukoba te nisu u svezi s agresijom, oružanom pobunom ili oružanim sukobima (što je, zapravo, parafraziranje odredbe iz članka 1. stavka 1. tog Zakona, ali u negativnom smislu i ne pridonosi boljem razumijevanju samog Zakona).
NN 22/2001 • 23. Oprost od kaznenog progona i kažnjavanja (čak i kad se radi o »općem oprostu«) je iznimno stanje koje proturiječi općem pravilu da svatko treba odgovarati za kazneno djelo koje je počinio. Zbog toga, odredbe o oprostu treba tumačiti razborito i uz nužni oprez, tako da oprost ne prijeđe u svoju suprotnost, tj. da ne dovede u pitanje svrhu zbog kojeg je zakon donesen. Zbog toga sintagmu »u svezi s agresijom, oružanom pobunom ili oružanim sukobima« (u pozitivnom i negativnom izričaju) treba tumačiti tako da ta sveza treba biti neposredna i bitna, da bi se mogle primijeniti odredbe o oprostu.
NN 22/2001 • U konkretnom slučaju, kazneno djelo je počinjeno u kritično vrijeme u kojem Zakon omeđuje agresiju, oružanu pobunu ili oružane sukobe, ali to još ne znači da je kazneno djelo u svezi s tim pojavama. Ono ne predstavlja ni agresiju ni obranu od agresije niti je s njom u neposrednoj i bitnoj svezi, kao čin koji se, u normalnom tijeku stvari, može nužno i ljudski očekivati kao posljedica agresije ili njena nuspojava. Štoviše, kazneno djelo optuženika bilo je – ako je suditi po sadržaju optužnice, a ona je u ovom času jedino relevantna za prosuđivanje djela jer sud još nije utvrđivao nikakve činjenice od važnosti za suđenje – upravljeno protiv nastojanja da se smire tenzije između hrvatske i srpske strane u T. i protiv nositelja tih nastojanja. Djelo optuženika išlo je, u objektivnom i subjektivnom smislu, za raspirivanjem agresije, oružane pobune i oružanih sukoba, dakle u pravcu koji je suprotan svrsi odredaba Zakona o općem oprostu. Svrha tog Zakona bila je da se oprostom smire političke i nacionalne napetosti, da se smanji agresivnost i stvore uvjeti za miran život i (barem minimalnu) uzajamnu snošljivost, a ne obratno.
NN 22/2001 • Nema nikakve sumnje da takvo stanje optuženika može predstavljati snažan motiv za počinjenje kaznenog djela, međutim, ono može biti samo uvjerljiva olakotna okolnost pri odmjeravanju kazne, a ne razlog za oprost. Kada bi se (makar i opravdana) frustriranost i razdražljivost optuženika uzimale kao odlučan element koji ukazuje na najizravniju svezu s agresijom, oružanom pobunom ili oružanim sukobima, izgubila bi se mogućnost primjene objektivnih kriterija za prosuđivanje te sveze, a nenormalna psihička stanja (i osveta kao njihova posljedica) postala bi gotovo samostalan razlog za oprost od kaznenog progona.
NN 22/2001 • 25. Iz tih razloga Ustavni sud ocjenjuje da nije bilo mjesta primjeni odredaba o oprostu od kaznenog progona i postupka, već je u kaznenom postupku trebalo raspravljati o obilježjima kaznenog djela od kojih ovisi postojanje ili nepostojanje kaznene odgovornosti optuženika, što uostalom proizlazi i iz presude Vrhovnog suda donesene u povodu zahtjeva za zaštitu zakonitosti pa Ustavni sud prihvaća sve razloge koji su u njoj izneseni.
NN 22/2001 • 26. Pogrešna primjena materijalnog prava (ovdje Zakona o općem oprostu) sama po sebi nije – ili ne mora biti – ujedno i povreda ustavnog prava. No, kada je povreda Zakona učinjena na tako grub način da je njegova primjena u suprotnosti s ciljem i svrhom zbog kojeg je Zakon donesen, kada je primijenjen Zakon kojeg očigledno nije trebalo primijeniti, onda se radi, prema stalnoj praksi Ustavnog suda, o povredi načela jednakosti iz članka 14. stavka 2. (svi su pred zakonom jednaki) i članka 26. Ustava (svi su građani i stranci jednaki pred sudovima i drugim državnim i inim tijelima koja imaju javne ovlasti).
NN 22/2001 • Podnositeljici ustavne tužbe (oštećenici u kaznenom postupku) povrijeđeno je i ustavno jamstvo po kojem svatko ima pravo da zakonom ustanovljeni, neovisni i nepristrani sud pravično i u razumnom roku odluči o njegovim pravima i obvezama, ili o sumnji ili optužbi zbog kažnjivog djela (članak 29. stavak 1. Ustava).
NN 22/2001 • Zbog utvrđenih ustavnih povreda, Ustavni sud smatra nepotrebnim odlučivati i o povredama ostalih ustavnih prava (i načela) koja su istaknuta u ustavnoj tužbi.
NN 22/2001 • 27. Ustavni sud nije razmatrao eventualnu protivnost osporenog rješenja s međunarodnim ugovorima koje je Republika Hrvatska ratificirala i objavila te s drugim međunarodnim aktima na koje se podnositeljica ustavne tužbe poziva jer su ta pozivanja paušalna i bez navođenja određenih članaka, paragrafa ili drugih dijelova tih akata. Osim toga, za odlučivanje o ovoj ustavnoj tužbi to nije bilo niti potrebno.
PRETHODNA STRANICA - SLJEDEĆA 
IZBOR:
Broj 152/09, Broj 108/02,
Broj 73/08, Broj 43/01,
Broj 112/04, Broj 143/09
LINK - PREGLED SVIH FINANCIJSKIH I POSLOVNIH TEMA ZA PODUZETNIKE