• 13 Bilten EZ-a 9-1984., tekst ponovljen u »Pravu tržišnog natjecanja u Europskim zajednicama«, tom IIA, str. 133.

• Mjere rizičnog kapitala često uključuju složene konstrukcije osmišljene za promicanje rizičnog kapitala iz razloga što tijela javne vlasti donose poticaje za jednu skupinu gospodarskih subjekata (ulagača) kako bi osigurala financiranje za drugu skupinu (ciljne male i srednje poduzetnike). Ovisno o ustroju mjere, pa čak i ako je namjera tijela javne vlasti samo pružiti pogodnosti potonjoj skupini, poduzetnici na jednoj ili na obje te razine mogu ostvariti pogodnost državnih potpora. Povrh toga, u većini slučajeva mjera predviđa osnivanje fonda ili drugog pokretača ulaganja čije je postojanje odvojeno od ulagača i poduzetnika u koje se ulaganje izvršava. U takvim je slučajevima također potrebno razmotriti može li se fond odnosno pokretač ulaganja smatrati poduzetnikom koji ostvaruje pogodnost državne potpore.

• U tom kontekstu, financiranje sredstvima koja nisu državna sredstva u smislu članka 87. stavka 1. Ugovora o EZ-u smatra se pruženim od privatnih ulagača. To je posebice slučaj kod financiranja koje pruža Europska investicijska banka i Europski investicijski fond.

• Komisija uzima u obzir sljedeće posebne faktore pri utvrđivanju je li državna potpora prisutna na svakoj od različitih razina 16.

• Potpora ulagačima. Ako mjera omogućuje privatnim ulagačima da izvrše ulaganja u obliku dionica ili nalik dionicama u poduzetnika ili skup poduzetnika po povoljnijim uvjetima od javnih ulagača, odnosno od uvjeta koje bi imali da su takva ulaganja poduzeli u odsutnosti te mjere, za te se privatne ulagače smatra da im je pružena prednost. Takva prednost može poprimiti različite oblike, kao što je navedeno u odjeljku 4.2. ovih smjernica. Ovo je slučaj čak i ako mjera navodi ulagača da prednost prenese na predmetnog poduzetnika odnosno poduzetnike. Nasuprot tome, Komisija smatra da je ulaganje izvršeno pari passu između javnih i privatnih ulagača te tako ne predstavlja državnu potporu ako bi njegovi uvjeti bili prihvatljivi uobičajenom gospodarskom subjektu u tržišnom gospodarstvu u odsutnosti ikakve državne intervencije. Pretpostavlja se da je ovo slučaj samo ako javni i privatni ulagači dijele istovjetne uzlazne i silazne rizike i koristi te su na istoj razini podređenosti, kao i ako obično barem 50% financiranja mjere pružaju privatni ulagači koji su neovisni od poduzetnika u koje ulažu.

• Potpora investicijskom fondu, pokretaču ulaganja i/ili njegovom upravitelju. Općenito, Komisija smatra da je investicijski fond ili pokretač ulaganja posredničko tijelo za transfer potpore ulagačima i/ili poduzetnicima u koje se ulaganje izvršava, a ne korisnik same potpore. Međutim, mjere kao što su fiskalne mjere ili ostale mjere koje uključuju izravne transfere u korist pokretača ulaganja odnosno postojećeg fonda s brojnim i različitim ulagačima koji imaju karakter neovisnog poduzetnika, mogu predstavljati potporu osim ako se ulaganje izvršava po uvjetima koji bi bili prihvatljivi uobičajenom gospodarskom subjektu u tržišnom gospodarstvu i stoga ne pružaju prednost korisniku. Jednako tako, potpora upraviteljima fondova odnosno društvu za upravljanje smatra se prisutnom ako njihova naknada ne odražava u cijelosti trenutnu tržišnu naknadu u usporedivim situacijama. S druge strane, pretpostavlja se da potpora ne postoji ako su upravitelji odnosno društvo za upravljanje izabrani u postupku otvorenog i transparentnog javnog natječaja ili ako ne primaju nikakve druge prednosti koje pruža država.