• 7.1. U osporenom rješenju Vrhovni sud je preinačio takvo rješenje Županijskog suda i podnositelju je produljio pritvor po osnovi iz članka 102. stavka 1. točke 4. ZKP-a.

• Smatrajući pogrešnim navedene argumente Županijskog suda, Vrhovni sud smatra da Županijski sud nije u dovoljnoj mjeri cijenio težinu inkriminirane djelatnosti podnositelja za postojanje navedene pritvorske osnove.

• Vrhovni sud kao argumente za produljenje pritvora podnositelju navodi osnovanu sumnju da je podnositelj kriv za počinjenje kaznenog djela udruživanja za počinjenje kaznenih djela iz članka 333. stavka 3. KZ, a pod točkom 5. poticanje na zloupotrebu položaja i ovlasti iz članka 337. stavka 1. u svezi članka 37. KZ i poticanje za izdavanje i neovlašteno pribavljanje poslovne tajne iz članka 295. u svezi članka 37. KZ.

• Vrhovni sud je ocijenio da inkriminirana djelatnost podnositelja, koja je povezana s inkriminiranom djelatnosti okr. I. P. u svezi njegove funkcije voditelja Službe prodaje nekretnina i poduzetničkog upravljanja u Fondu i okr. A. P., kao odvjetnice, koja je organizirala i povezala njih u zajedničko djelovanje unutar Fonda, s ciljem pribavljanja nepripadne materijalne dobiti, ima znatno širi opis nego li je sama pravna oznaka njegovog nedopuštenog postupanja. Sud smatra da sam opis u sebi sadrži dva oblika sudioništva: poticanje, za koje je podnositelj optužen i pomaganje, koje je kao blaži oblik sadržano u optuženom poticanju. Za tu aktivnost, Vrhovni sud navodi, da je bila trajnije naravi i pomno planirana. Stoga se, zaključak je Vrhovnog suda, inkriminirana djela podnositelja ustavne tužbe, za koja je osnovano sumnjiv, odnose također na ugroženost pravilnosti i zakonitosti funkcioniranja Fonda u postupku provođenja privatizacije. Vrhovni sud ističe da sadržaj i količina podnositeljeve kriminalne aktivnosti, u povezanosti s radnjama A. P. i I. P., grubo narušava zakonitost rada Fonda, te time istodobno u znatnoj mjeri umanjuju povjerenje šire javnosti u pravilan i zakonit rad Fonda. Sve navedeno, za Vrhovni sud, predstavlja posebno teške okolnosti i kaznenih djela podnositelja, kao sudionika, radi kojih je i u odnosu na njega, bilo neophodno produljiti pritvor po osnovi iz članka 102. stavka 1. točke 4. ZKP-a.

• 8. Nakon analize osporenog rješenja Vrhovnog suda, koji je preinačio rješenje Županijskog suda, te ponovno odredio pritvor podnositelju ustavne tužbe, te uzimajući u obzir i prethodno navedene razloge Županijskog suda, koji je cijeneći činjenični opis kaznenih djela za koja se podnositelj tereti ocijenio da uloga podnositelja u poduzimanju kriminalne aktivnosti ne predstavlja one posebno teške okolnosti djela zbog kojih je neophodno produljenje pritvora po pritvorskoj osnovi iz članka 102. stavka 1. točke 4. ZKP-a, ocjena je Ustavnog suda da Vrhovni sud nije naveo razloge koji mogu opravdati produljenje pritvora po ovoj pritvorskoj osnovi, te da je propustio valjano obrazložiti zašto ne stoje razlozi suda prvog stupnja.

• Naime, Vrhovni sud je u odluci broj: II Kž-265/99 od 5. svibnja 1999. godine postavio jasne kriterije za određivanje pritvora po pritvorskoj osnovi iz članka 102. stavka 1. točke 4. ZKP-a. U toj odluci Vrhovni sud je naveo: