• Ocjenjujući razloge ustavne tužbe sa stajališta te ustavne odredbe, Ustavni sud ocjenjuje zasnivaju li se pravna stajališta i razlozi za takva pravna stajališta, navedeni u osporenim presudama, na pravilnoj primjeni mjerodavnog materijalnog prava i na ustavnopravno prihvatljivom tumačenju tog prava, a polazeći od činjeničnog stanja utvrđenog u provedenom dokaznom postupku. Ustavni sud, dakle, utvrđuje jesu li osporene presude odnosno u njima izražena pravna stajališta posljedica proizvoljnog tumačenja i primjene mjerodavnog materijalnog prava.

• Svatko ima pravo da zakonom ustanovljeni neovisni i nepristrani sud pravično i u razumnom roku odluči o njegovim pravima i obvezama, ili o sumnji ili optužbi zbog kažnjivog djela.

• Sadržaj ustavnog prava propisanog navedenom ustavnom odredbom ograničen je na postupovna jamstva pravičnog suđenja, pa Ustavni sud, ocjenjujući navode ustavne tužbe sa stajališta tog ustavnog prava, ispituje eventualno postojanje postupovnih povreda u postupcima pred sudovima i na temelju toga ocjenjuje je li postupak – razmatran kao jedinstvena cjelina – bio vođen na način koji je podnositelju osigurao pravično suđenje.

• 8. Polazeći od utvrđenja navedenih u točki 5. ovog obrazloženja, razvidno da je drugostupanjski sud – nakon što je utvrdio da je prvostupanjski sud pogrešno primijenio materijalno pravo – u pogledu roka za sazivanje Glavne skupštine primijenio drugu rečenicu članka 279. stavka 2. ZTD-a, do čije primjene dolazi kada je u statutu predviđena obveza dioničara da prije održavanja glavne skupštine pismeno prijave namjeru sudjelovanja.

• S obzirom da se u drugostupanjskoj presudi navodi: »Budući da spisu ne prileži statut društva ne može se utvrditi da li je navedeni uvjet određen statutom (...)« – drugostupanjska presuda se temelji na ispravi koja ne prileži spisu i u koju, tijekom cjelokupnog postupka nije izvršen uvid. Očigledno je, stoga, da su postojali razlozi za dodatno utvrđivanje činjenica koje drugostupanjski sud drži relevantnim, a u prvostupanjskom postupku nisu utvrđene, a protivno je mjerodavnom postupovnom zakonu i ustavnopravno neprihvatljivo da drugostupanjski sud utemelji svoju presudu tek na implicitnoj pretpostavci o postojanju odlučnih činjenica.

• 9. Slijedom svega izloženog, a u skladu s mjerilima izloženim u točki 6. i 7. ovog obrazloženja, Ustavni sud je ocijenio da u konkretnom slučaju postoji povreda podnositeljevih ustavnih prava zajamčenih odredbama članka 14. stavka 2. i članka 29. stavka 1. Ustava.