• Taj pristup zaštiti od opasnih kemikalija je imao brojne nedostatke, počevši od razlikovanja tzv. »starih« od »novih« tvari, pri čemu su se stroga ispitivanja i ograničenja odnosila samo na »nove« tvari, dok većina od gotovo 100.000 »starih« tvari na tržištu nije prošla odgovarajuća ispitivanja i ocjenu opasnosti. Uz to velika količina vremena i sredstava se trošila na ponavljanje procedura i ocjena na razini svake od država. To je kemijskoj industriji stvaralo nepotrebne troškove, a pritom se vrlo malo postiglo. Konačno, vrlo teško je bilo pratiti sudbinu određene tvari jednom kada je bila registrirana i ušla u lanac daljnje proizvodnje pripravaka i različitih proizvoda. Zbog toga je nakon gotovo deset godina istraživanja i pregovora između Europske komisije, država članica, stručnjaka i industrije došlo do uspostave novog pravnog okvira zaštite ljudskog zdravlja i okoliša poznatog kao REACH (što je skraćenica za Registration, Evaluation and Authorization of CHemicals). Donesena Uredba EZ 1907/2006 od 18. prosinca 2006. godine, o registriranju, ocjenjivanju, odobravanju i ograničavanju kemikalija i osnivanju Europske agencije za kemikalije (ECHA), u Europskoj uniji počela se primjenjivati od 1. lipnja 2007. godine. S tom su se uredbom ukinule razlike između »starih« i »novih« tvari, tako da sada sve tvari (prema utvrđenim kriterijima) trebaju proći registraciju i ocjenu opasnosti ukoliko se žele staviti na tržište u Europskoj uniji. Registracija se obavlja u centralnom tijelu Europske agencije za kemikalije, s time da cijeli posao na izradi dosjea leži na proizvođaču, odnosno uvozniku ili distributeru za registriranu tvar, pripravak ili proizvod. Pritom, kontrolu ocjene obavlja ta agencija uz sudjelovanje stručnjaka iz svih država članica. Uz to, onaj tko je registrirao određenu tvar ujedno ima i odgovornost za sudbinu te tvari u cijelom lancu korisnika (tzv. downstream users), što je potrebno dokumentirati s ocjenom izloženosti stanovništva.

• Sličan pristup u ocjeni opasnosti i registraciji je primijenjen na pesticide, tj. na sredstva za zaštitu bilja i biocida. Kako se radi o otrovima koji su u širokoj uporabi, bilo je potrebno donijeti striktne propise kojima se zabranjenim smatra sve što nije izričito dopušteno, a na proizvođače, uvoznike i distributere je prebačena sva odgovornost. Europska komisija je u tom smislu donijela okvirni propis za sredstva za zaštitu bilja (Directiva 91/414) i biocide za opću uporabu (Direktive 98/8/EZ) koji određuju da svatko tko želi staviti u promet te pesticide mora prema novim odredbama dokazati da se taj pripravak, prema svojim fizikalno-kemijskim i toksikološkim svojstvima, može koristiti na teritoriju Europske unije bez opasnosti po ljudsko zdravlje i okoliš. Takvo dokazivanje je tražilo skupa i temeljita istraživanja prema utvrđenim kriterijima, tako da te troškove mogu podnijeti samo krupni proizvođači i distributeri.

• Imajući u vidu sličnost u pristupu kod zaštite ljudskog zdravlja i okoliša od štetnih učinaka opasnih kemikalija i biocida, kao i krovne nadležnosti ministarstva zaduženog za zdravstvo za ta dva područja, zaključeno je da se u pripremi strategije razvitka kemijske sigurnosti ta dva područja objedine u zajedničkom poglavlju »Opći okvir zaštite ljudskog zdravlja i okoliša od opasnih kemikalija«.

• Zakonodavstvo – Temeljni zakon u Republici Hrvatskoj u području zaštite od opasnih kemikalija je Zakon o kemikalijama (»Narodne novine«, br. 150/05. i 53/08.), koji je usklađen s osnovnom Direktivom 67/548/EEZ kao osnovnim pravnim okvirom kemijske sigurnosti u Europskoj uniji. U zakonodavstvo Republike Hrvatske prenesene su odredbe o prijavljivanju nove tvari, o razmjeni podataka o prijavljenim tvarima, o procjeni rizika od prijavljenih tvari, o razvrstavanju, pakiranju i označavanju opasnih tvari, odredbe kojima je propisano na što se odredbe direktive ne primjenjuju, pojmovi koji se koriste u direktivi, odredbe o oglašavanju opasnih tvari i odredbe o Sigurnosno-tehničkom listu. Na temelju Zakona o kemikalijama (»Narodne novine«, br. 150/05. i 53/08.) doneseni su sljedeći podzakonski akti:

• – Pravilnik o načinu ispunjavanja Sigurnosno-tehničkog lista (»Narodne novine«, br. 111/06. i 39/08.),

• – Pravilnik o prijavljivanju novih tvari (»Narodne novine«, br. 61/07.),