PREGLED SVIH FINANCIJSKIH I POSLOVNIH TEMA, INTERNET USLUGE 
BESPLATNI PREGLED PRAVNE REGULATIVE
Brzi pregled sadržaja propisa. Projekt je nastao za potrebe poslovnih ljudi koji kontinuirano prate pravnu regulativu kako bi se
informirali da li je objavljen neki novi propis koji se odnosi na njihovu djelatnost.
Radi brzog pregleda, na ovim stranicama nalazi se sažetak sadržaja, a klikom na link može se pregledati originalni izvor i cijeli sadržaj.
NN 82/1994 • (1) U određenim slučajevima pečat može biti i okrugli komad gume ili odgovarajučeg metala presjeka 35 mm, odnosno 20 mm, na kojem su upisane riječi: "Ministarstvo pomorstva, prometa i veza" u koncentrićnim krugovima oko grba Republike Hrvatske.
NN 82/1994 • (1) Pečat iz članka 2. i 3. ovog pravilnika stavlja se ili otiskuje na najpogodnije mjesto na predmete iz članka I. ovog pravilnika, koji se pečate, a podaci o stavljanju ili otiskivanju pečata unose se u zapisnik.
NN 82/1994 • (2) Prilikom stavljanja pečata iz članka 2. i 3. ovog pravilnika posebno će se paziti da se predmeti koji se pečate ne oštete ili ne učine neupotrebljivim.
NN 82/1994 • (1) Ovaj pravilnik stupa na snagu osmoga dana od dana objave u "Narodnim novinama".
NN 82/1994 • Ustavni sud Republike HrvaLske u sastavu Jadranko Crnić, predsjednik Suda, te suci Zdravko Bartovčak, dr Velimir Belajec, dr. Nikola Filipović, Ante Jelavić-Mitrović, mr. Vojislav Kučeković, Jurica Malčić, mr. Hrvoje Momčinović, Ivan Marijan Severinac i Mladen Žuvela, odlučujuči o ustavnoj tužbi V. D. iz J., na sjednici održanoj dana 2 studenoga 1994. godine, donio je
NN 82/1994 • V. D. podnio je pravovremenu ustavnu tužbu u povodu presude Opčinskog suda u I. broj P-260/93 od 9. 07. 1993 godine i Županijskog suda u V. od 28. O9.1993. godine. Podnositelj ustavne tužbe smatra da mu je naznačenim odlukaina povrijeđeno ustavno pravo vlasništva iz članka 48. Ustava Republike Hrvatske, jer je odbijen njegov tužbeni zahtjev za poništenje nasljedničke izjave (odricanje od nasljedstva) koju je dao u ostavinskom postupku koji je vođen iza njegove pok. majke.
NN 82/1994 • Smatra da mu je ovo ustavno pravo povrijeđeno time što sudovi nisu pravilno i potpuno utvrdili činjenićno stanje te su pogrešno ocijenili rezultat dokaznog postupka pa te odluke nisu utemeljene na zakonu. Ustavna tužba nije osnovana. Ovaj Sud smatra da naznačenim odlukama nije povrijeđeno ustavno pravo vlasništva V. D., iz članka 48. Ustava Republike Hrvatske iz slijedečih razloga. U postupku vođenom pred sudovima prvog i drugog stupnja podnositelj nije uspio dokazati osnovanost svog tužbenog zahtjeva za poništaj nasljedničke izjave kojom se odrekao svoga nasljedničkog dijela iza pokojne majke A. D., a koja ostavinska imovina je sadržavala i kat. čest. br 1041 k.o. D. V., za koju je on dokazivao da mu je več ranije darovana, ali s tim zahtjevom nije uspio (parnica istog suda broj P-359/90). Naime, niti sud prvog a niti drugog stupnja ne prihvačaju njegove tvrdnje o postojanju zablude, podrobno obrazlažuči svoja činjenićna utvrđenja i pravne zaključke. Pored toga sud drugog stupnja utvrđuje da je tužitelj nasljedničku izjavu dao 15. prosinca 1989. godine, a tužbu podnio tek 19. travnja 1993. godine, dakle izvan (objektivnog) trogodišnjeg roka u kojem se takva tužba može podnijeti (shodna primjena članka 117. Zakona o obveznim odnosima). Podnositelj ustavne tužbe pored pobijanja činjenica istiće da sud nije mogao primijeniti rokove propisane Zakonom o obveznim odnosima, a u Zakonu o nasljeđivanju da nema roka za pobijanje nasljedničke izjave dane u zabludi Osim toga da ako bi se i mogli primijeniti rokovi iz Zakona o obveznim odnosima da su oni započeli teči tek nakon što je završena parnica P-351/90 u kojoj nije uspio dokazati da je sporna čestica njegovo vlasništvo po osnovi darovanja. Ovaj je Sud izvršio uvid u spise predmeta P-260/93 i P-351/90.
NN 82/1994 • Polazeči od svojih ustavnih ovlaštenja koja su ogranićena (čl.125 al. 3. Ustava Republike Hrvatske i čl. 128. Ustavnog zakona o Ustavnom sudu Republike Hrvatske) na preispitivanje osporenih akata radi provjere navoda tužitelja o povredi njegovog Ustavom zaštićenog prava vlasništva (čl. 48. Ustava Republike Hrvatske) ovaj Sud nije utvrdio da su sudovi takvu povredu počinili.
NN 82/1994 • Sadržaj se ustavne tužbe zapravo iscrpljuje u pobijanju činjenićnih utvrđenja i pravnih zaključaka sudova s prijedlogom da Sud utvrdi drukčije činjenićno stanje i primijeni druge propise odnosno da ih na drukčiji način interpretira.
NN 82/1994 • To međutim nije zadatak Ustavnog suda, a takvog ovlaštenja Sud niti nema jer Ustavni sud nije Sud trečeg odnosno četvrtog stupnja. Slijedom izloženog valjalo je odlučiti kao u izreci pod 1. (čl. 61. Poslovnika Ustavnog suda Republike Hrvatske ("Narodne novine", broj 29/94)). Objava ove odluke temelji se na članku 20. stavak 1. Ustavnog zakona o Ustavnom sudu Republike Hrvatške ("Narodne novine", broj 13/91).
LINK - PREGLED SVIH FINANCIJSKIH I POSLOVNIH TEMA, INTERNET USLUGE
NN 82/1994 • Ustavni sud Republike Hrvatske u sastavu predsjednik Suda Jadraikko Crnić, te suci Zdravko Bartovčak, dr Velimir Belajec, dr. Nikola Filipović, Ante Jelavić-Mitrović, mr. Vojislav Kučeković, Jurica Malčić, mr. Hrvoje Momčinović, Ivan Marijan Severinac i Mladen Žuvela, odlučujuči o ustavnoj tužbi B. B. iz S, na sjednici održanoj 4. studenoga 1994. godine, donio je ovu
NN 82/1994 • 2. Ne prihvača se prijedlog podnositelja za odgodu izvršenja osporenih akata.
NN 82/1994 • Navedenim rješenjem opčinskog sekretarijata bilo je podnositelju ove ustavne tužbe, B. B., naređeno da u roku od 15 dana iseli iz stana u S., te ga slobodna od osoba i stvari pred suvlasnicima K.K.i G. K., a ujedno je odbijen njegov prijedlog da mu se izda rješenje koje zamjenjuje odluku davatelja stana o priznavanju stanarskog prava na tom stanu, kao članu porodićnog domačinstva nakon smrti njegova oca J. B.
NN 82/1994 • Ovo rješenje utemeljeno je na odredbi članka 12. Zakona o stambenim odnosima ("Narodne novine", broj 51/85, 42/86, 22/92), posebno onom njezinom dijelu prema kojem se članovima porodićnog domačinstva stanara smatraju u toj odredbi nabrojene osobe, koje zajedno s njim stanuju posljednje dvije godine Prema istoj zakonskoj odredbi (stavak 2.) izbivanje "radi izvršavanja vojne obveze, školovanja, specijalizacije, liječenja i sl. - ne smatra se prekidom zajedničkog stanovanja " Upravni organ prvog stupnja, nakon provedenog postupka, zaključio je da podnositelj ustavne tužbe nije posljednje dvije godine stanovao sa svojim pokojnim ocem, zbog čega ga se ne može smatrati članom porodićnog do mačinstva stanara, te zbog čega, dalje, nema pravo koristiti stan poslije stanarove smrti.
NN 82/1994 • Navedenim upravnim rješenjem drugog stupnja odbijena je podnositeljeva žalba. Prema stajalištu iz tog rješenja rad u inozemstvu člana porodićnog domačinstva mogao bi se podvesti pod slićne slučajeve iz citirane odredbe članka 12. stavka 2. Zakona, kad bi taj rad imao karakter privre menosti. Prema tom rješenju: "Kako iz spisa predmeta proizlazi da žalitelj radi u inozemstvu od 1963. godine, i to najprije u Francuskoj pa u Italiji, gdje i sada radi, takvo se izbivanje iz stana ne može podvesti pod citiranu zakonsku od redbu, bez obzira na povremeno dolaženje u predmetni stan i pomaganje ocu i bratu."
NN 82/1994 • Navedenom presudom Upravnog suda Republike Hrvatske odbijena je podnositeljeva tužba u upravnom sporu. Iz obrazloženja presude slijedi da je taj sud ocijenio da su nadležna upravna tijela imala temelja za zaključak da je tužitelj duži niz godina živio i radio u inozemstvu, te da nije sa stanarom, svojim ocem, koji je umro 18. siječnja 1992. godine, stanovao u spornom stanu.
NN 82/1994 • Podnositelj ustavne tužbe smatra da su mu navedenim odlukazna povrijeđena ustavna prava iz odredaba članaka 19, 26. i 54. Ustava. (Valja napomenuti da je u ustavnoj tužbi riječ o odredbi članka 29, a ne 26. Ustava, no kako je odredba na koju se podnositelj poziva i citirana, nedvojbeno je da je podnositelj mislio na odredbu članka 26. Ustava prema kojoj su svi građani i stranci jednaki pred sudovima i drugim državnim i inim tijelima koja imaju javne ovlasti.)
NN 82/1994 • Prema odredbama članka 19. Ustava pojedinačni akti državne uprave i tijela koja imaju javne ovlasti moraju biti utemeljeni na zakonu i zajamčuje se sudska kontrola zakonitosti pojedinačnih akata upravnih vlasti i tijela koja imaju javne ovlasti. Prema odredbama članka 54. Ustava svatko ima pravo na rad i slobodu rada, te svatko slobodno bira poziv i za poslenje i svakom je pod jednakim uvjetima dostupno sva ko radno mjesto i dužnost.
NN 82/1994 • Ustavna tužba nije osnovana. Povredu citiranih ustavnih odredaba podnositelj obrazlaže nepotpuno utvrđenim činjenićnim stanjem, pogrešnom primjenom materijalnog prava i bitnim povredama postupka, što je kao polazište neosnovano jer Ustavni sud nije žalbeni sud. Odlučujuči o ustavnoj tužbi Ustavni sud ispituje jesu li aktima u povodu kojih je ustavna tužba podnesena povrijeđena ustavna prava, a sudska kontrola njihove zakonitosti zajamčena je Ustavom pred drugim sudovima. Zato bi se navedenim žalbenim razlozima Ustavni sud, odlučujuči o ustavnoj tužbi, mogao baviti samo kad bi se oni pojavili kao odrednice sadržaja povrijeđenog ustavnog prava, ili kao neki oblik njegove povrede, a to u ovom predmetu nije slučaj.
NN 82/1994 • Iz uvida u rješenja odnosno presudu u povodu kojih je podnijeta ova ustavna tužba nedvojbeno slijedi da oni jesu utemeljeni na odredbama Zakona o stambenim odnosima, relevantnim za konkretan slučaj. Stoga nema razloga za tvrdnju da su osporeni akti donijeti nesuglasno spomenutom ustavnom načelu Ustavom zajamčena sudska kontrola njihove zakonitosti ostvarena je u upravnom sporu, pa je razvidno da je podnositelju ta zaštita pružena, premda je njegova tužba u upravnom sporu odbijena Što se tiće prava jednakosti svih građana i stranaca pred sudovima i drugim državnim i inim tijelima, koja imaju javne ovlasti, podnositelj nije iznio ustavnosudski relevantne razloge u prilog tvrdnji o povredi tog prava. Navodi o tome da mu nisu dostavljeni pozivi, da osobno nije saslušan, da od njega predloženi dokazi nisu prihvačani, ocjenjivani su u presudi Upravnog suda, koji je zaključio da su neosnovani, jer je podnostitelj tijekom postupaka imao punomočnika, a to znači da su stranke imale jednaki položaj u postupku i da ustavno pravo iz članka 26. Ustava nije povrijeđeno. I konačno, u ustavnoj tužbi nićim nije dokazana sveza ovog predmeta s odredbama članka 54. Ustava. Stoga je, ne našavši povredu u ustavnoj tužbi navedenih ustavnih prava, Ustavni sud ovu ustavnu tužbu odbio. Prema odredbi članka 53. stavak 2 Poslovnika Ustavnog suda Republike Hrvatske ("Narodne novine", broj 29/94) na prijedlog podnositelja ustavne tužbe Sud može odgoditi izvršenje do donošenja odluke, ako bi izvršenje prouzročilo podnositelju tužbe štetu koja bi se teško mogla popraviti, a odgoda nije protivna javnom interesu niti bi se odgodom nanijela nekome veča šteta. Ocijenivši da u ovom predmetu može donijeti odluku o ustavnoj tužbi, Sud nije imao razloga odgoditi izvršenje osporenih akata do donošenja odluke. Objava ove odluke temelji se na članku 20. stavak 1. Ustavnog zakona o Ustavnom sudu Republike Hrvatske ("Narodne novine", broj 13/91).
PRETHODNA STRANICA - SLJEDEĆA 
IZBOR:
Broj 89/00, Broj 113/06,
Broj 30/09, Broj 70/06,
Broj 42/90, Broj 134/05
LINK - PREGLED SVIH FINANCIJSKIH I POSLOVNIH TEMA, INTERNET USLUGE