PREGLED SVIH FINANCIJSKIH I POSLOVNIH TEMA, INTERNET USLUGE 
BESPLATNI PREGLED PRAVNE REGULATIVE
Brzi pregled sadržaja propisa. Projekt je nastao za potrebe poslovnih ljudi koji kontinuirano prate pravnu regulativu kako bi se
informirali da li je objavljen neki novi propis koji se odnosi na njihovu djelatnost.
Radi brzog pregleda, na ovim stranicama nalazi se sažetak sadržaja, a klikom na link može se pregledati originalni izvor i cijeli sadržaj.
NN 14/2000 • I. Temeljeći svoje postupanje na stajalištima iznesenim u točki II. Odluke, Ustavni sud nije prihvatio prijedlog za pokretanje postupka za ocjenu ustavnosti odredaba odsjeka 5. glave V. i odsjeka 1. glave VI. Zakona u cijelosti.
NN 14/2000 • Predlagatelj u podnesku osporava ustavnost odsjeka 5. glave V. Zakona u cijelosti, jer predloženiku u natječajnom postupku za izbor sveučilišnih nastavnika Zakon nije omogućio pravo na pravno sredstvo. Sud je ocijenio da taj razlog nije dostatan za utvrđenje da je cjelokupni odsjek 5. glave V. Zakona nesuglasan s Ustavom, jer uvijek kada se radi o upravnom aktu tijela državne vlasti ili pravne osobe s javnom ovlašću postoji mogućnost supsidijarne primjene drugih općih zakona (Zakona o općem upravnom postupku i Zakona o upravnim sporovima), koji se primjenjuju onda kada posebni zakon (u konkretnom slučaju: Zakon o visokim učilištima), što drugo ne propisuje.
NN 14/2000 • Nadalje, predlagatelj smatra da su odredbe odsjeka 1. glave VI. Zakona u cijelosti protuustavne zbog toga što uređuju sastav, izbor i odgovornost sveučilišnih tijela (upravnog vijeća, senata i rektora) tako da nije moguće odrediti kojima od opravdanih regulativnih svrha ta tijela služe, to jest služe li promicanju autonomije sveučilišta ili pak organičenjima autonomije sveučilišta. Osim toga, neodređenost osporenih odredaba djeluje tako da svaka od navedenih svrha može biti postignuta na drugačiji način, čime se omogućuje vrijeđanje jednakosti sveučilišta. Ustavni sud utvrdio je da su pojedine odredbe odsjeka 1. glave VI. Zakona usmjerene na nerazmjerno ograničavanje autonomije sveučilišta, kako to tvrdi i predlagatelj u svom podnesku, te su stoga i nesuglasne s ustavnom odredbom o jamstvu autonomije sveučilišta. Međutim, Sud je također utvrdio da se zaštita ustavnog jamstva autonomije sveučilišta može postići i ukidanjem samo pojedinih odredaba odsjeka 1. glave VI. Zakona.
NN 14/2000 • Sud ujedno napominje da su prethodna utvrđenja u skladu s navodima predlagatelja, koji u podnesku ostavlja podrednu mogućnost ocjene ustavnosti samo pojedinih odredaba odsjeka 5. glave V. i odsjeka 1. glave VI. Zakona. Stoga Sud nije prihvatio prijedlog za pokretanje postupka za ocjenu ustavnosti osporavanih dijelova Zakona u cijelosti.
NN 14/2000 • Radi sistematizacije građe u postupku ocjene ustavnosti osporavanih odredaba Zakona, Ustavni sud razvrstao ih je u tri osnovne skupine.
NN 14/2000 • 1. Osporene odredbe koje uređuju ustroj, djelovanje i upravu visokim učilištima
NN 14/2000 • U postupku ocjene ustavnosti odredaba kojima se uređuju ustroj, djelovanje i uprava visokim učilištima, Sud je utvrdio da sljedeće odredbe - djelomice ili u cijelosti - nisu u suglasnosti s ustavnim pravom sveučilišta da samostalno, u skladu sa zakonom, odlučuje o svom ustrojstvu i djelovanju:
NN 14/2000 • - članak 59. stavak 2. u dijelu odredbe koji glasi: »uz suglasnost Ministarstva«;
NN 14/2000 • U postupku ocjene ustavnosti navedenih odredaba Zakona, Sud je utvrdio da je pravo na samostalno odlučivanje sveučilišta o njegovom ustrojstvu i djelovanju osporenim odredbama Zakona ograničeno, što nije u suglasnosti s Ustavom zajamčenim pravom na sveučilišnu autonomiju. Naime, pravo na samostalno odlučivanje o unutarnjem ustrojstvu sveučilišta ulazi u temeljni sadržaj akademske samouprave, koji nije dopušteno ograničavati propisivanjem izvornih ili kontrolnih ovlasti države u tim pitanjima, pa bila država i sam osnivatelj, podupiratelj i nadziratelj stručnog rada sveučilišta. Nadalje, pitanja koja se tiču ustrojstva i djelovanja sveučilišta, a koja ne predstavljaju izvorne ovlasti sveučilišta obuhvaćene akademskom samoupravom, moraju biti propisana zakonom i ne mogu biti prenesena na tijela izvršne vlasti države.
NN 14/2000 • Vodeći se navedenim stavovima, Sud je utvrdio da je osporenim odredbama Zakona povrijeđena autonomija sveučilišta ili pak obveza da se pitanja ustroja i djelovanja sveučilišta propisuju zakonom.
LINK - PREGLED SVIH FINANCIJSKIH I POSLOVNIH TEMA, INTERNET USLUGE
NN 14/2000 • 1.1. Članak 19. stavak 1. Zakona propisuje da za djelatnost visoke naobrazbe visoko učilište mora imati potreban broj i sastav nastavnika i suradnika za izvođenje studija, osiguran prostor i opremu, osigurana novčana sredstva za rad učilišta, izvođenje studija i provedbu nastavnog programa u cijelosti, te da mora ispunjavati i druge uvjete utvrđene zakonom, da bi osporenom odredbom stavka 2. istog članka bilo propisano kako »pobliže uvjete iz stavka 1. ovoga članka utvrđuje ministar znanosti i tehnologije«. Sud smatra da davanje ovlasti ministru da utvrđuje pobliže uvjete za djelatnost visokih učilišta proturiječi odredbi članka 67. stavka 2. Ustava koja izrijekom propisuje da sveučilište samostalno odlučuje o svom ustroju i djelovanju, u skladu sa zakonom. Zbog toga je odredbu članka 19. stavka 2. trebalo ukinuti zbog njezine nesuglasnosti s člankom 67. Ustava.
NN 14/2000 • 1.5. Sukladno ustavnom jamstvu autonomije sveučilišta, koja u sebi sadrži i ovlast visokog učilišta na samostalan izbor čelnika, Sud je ocijenio da odredba članka 115. stavka 6. Zakona, prema kojoj odredbi »dekana potvrđuje upravno vijeće sveučilišta uz pribavljeno mišljenje rektora« nije u suglasnosti s autonomijom fakulteta, kao visokog učilišta u sastavu sveučilišta s vlastitom akademskom samoupravom. Iako o pravnoj prirodi potvrde, kao akta kojim upravno vijeće sveučilišta potvrđuje odluku fakulteta o izboru dekana, u pravnoj teoriji postoje različita mišljenja (od toga da je potvrda specifičan oblik nadzora nad nečim što već postoji, do toga da je akt pendentan sve do izdavanja potvrde, slično rezolutivnom uvjetu), nesporno je da uskratom potvrde prestaje pravno djelovanje odluke kojoj je ona uskraćena. Sud je utvrdio i nesuglasnost stavka 6. sa stavcima 7. i 8. istoga članka Zakona koji ne govore o »potvrdi«, nego o »suglasnosti«, iz čega bi proizlazila još jača nadzorna ovlast upravnog vijeća u postupku izbora dekana fakulteta, jer u tom slučaju odluka o izboru dekana ne bi mogla ni započeti pravno djelovati prije no što bi upravno vijeće dalo suglasnost. Odredbu članka 115. stavka 6. Zakona stoga je trebalo ukinuti, jer ovlast dana upravnom vijeću neposredno vrijeđa pravo fakulteta da samostalno bira svoje čelnike, što nije u suglasnosti s ustavnim jamstvom o autonomiji sveučilišta propisanim člankom 67. Ustava, ali ni sa sadržajem akademske samouprave visokih učilišta propisanim člankom 3. Zakona. Slijedom toga, Sud je sam pokrenuo postupak za ocjenu ustavnosti i ukinuo stavke 7. i 8. članka 115. Zakona, jer je ukidanjem odredbe stavka 6. istog članka prestao postojati ratio zbog kojega su one bile propisane.
NN 14/2000 • 2. Osporene odredbe koje uređuju izbor u zvanja i nadležnost pojedinih tijela u postupku izbora u zvanja i s njim povezanih prava i obveza
NN 14/2000 • - odredba članka 86. stavka 1. u dijelu koji propisuje da stručno vijeće visokog učilišta može povjeriti izvedbu cijelog nastavnog predmeta nastavniku, znanstveniku, stručnjaku ili umjetniku izvan visokog učilišta;
NN 14/2000 • U postupku ocjene ustavnosti navedenih odredaba Sud je pošao od prethodno utvrđenog stava da pravo na samostalan izbor nastavnika pripada u temeljni sadržaj akademske samouprave sveučilišta koji Zakonom nije dopušteno ograničavati osim u slučaju nužnih ograničenja koja se temelje na razlozima propisanim člankom 16. Ustava.
NN 14/2000 • 2.1. Odredbom članka 86. stavak 1. Zakona propisano je da stručno vijeće visokog učilišta može povjeriti izvedbu dijela ili cjelokupnog nastavnog predmeta nastavniku, znanstveniku, stručnjaku ili umjetniku izvan visokog učilišta, kao i nastavniku iz drugog visokog učilišta. U postupku ocjene ustavnosti navedene odredbe, Sud je utvrdio da visoko učilište ima nesporno pravo povjeriti izvedbu nastave iz cijelog nastavnog predmeta sveučilišnog dodiplomskog studija osobi koja nije s visokim učilištem sklopila ugovor o radu, ali je izabrana u jedno od zvanja sveučilišnog nastavnika u skladu sa Zakonom ili od priznatoga stranog sveučilišta, što uključuje sveučilišnog nastavnika i izvan visokog učilišta i sveučilišnog nastavnika drugog visokog sveučilišta, kao i osobi koja je izabrana u jedno od znanstvenih zvanja u skladu sa Zakonom o znanstvenoistraživačkoj djelatnosti ili od priznate strane znanstvene ustanove. Sud je, međutim, ocijenio suprotnim ustavnoj odredbi članka 44. Ustava onaj dio odredbe članka 86. stavka 1. Zakona koji daje pravo visokom učilištu da povjeri izvedbu nastave iz cijelog nastavnog predmeta sveučilišnog dodiplomskog studija (što uključuje izvedbu svih sati ili većine sati predavanja i drugih oblika nastave te izvedbu ispita iz dotičnog predmeta) osobi koja nije izabrana za sveučilišnog nastavnika. Omogućavanje visokom učilištu da nekoj osobi ili većem broju osoba povjeri obavljanje javne službe - u što se ubrajaju poslovi sveučilišnog studija - mimo redovitih uvjeta propisanih Zakonom koji su jednaki za sve, nije u suglasnosti s člankom 44. Ustava, koji propisuje da svaki građanin ima pravo, pod jednakim uvjetima, sudjelovati u obavljanju javnih poslova i biti primljen u javne službe. Zbog toga je valjalo dio odredbe članka 86. stavka 1. Zakona, koji propisuje da stručno vijeće visokog učilišta može povjeriti izvedbu cijelog nastavnog predmeta nastavniku, znanstveniku, stručnjaku ili umjetniku izvan visokog učilišta, ukinuti zbog njegove nesuglasnosti s odredbom članka 44. Ustava.
NN 14/2000 • 2.2. Odredbom članka 95. stavka 4. Zakona propisano je da na temelju uvjeta iz stavka 3. istog članka, ministar ovlašćuje visoka učilišta za izbor i davanje mišljenja u postupku izbora za određena znanstvena i stručna područja. Sud je zauzeo stajalište da se tom odredbom ograničava autonomno pravo sveučilišta, odnosno visokog učilišta u sastavu sveučilišta, da bira svoje nastavnike pod uvjetima određenim zakonom, jer se nadležnost za obavljanje bitnih poslova u postupku izbora sveučilišnih nastavnika Zakonom prenosi na tijelo državne uprave. Sud je također utvrdio da je predlagatelj u pravu kada u podnesku ističe da iz Zakona nije jasno kojim pravnim aktom - općim ili pojedinačnim - tijelo državne uprave ima pravo ovlašćivati visoka učilišta za izbor i davanje mišljenja u postupku izbora za određena znanstvena i stručna područja, čime se otvara mogućnost da se ovlast podijeli općim, ali i pojedinačnim aktom. Time se vrijeđa pravo sveučilišta i visokih učilišta u sastavu sveučilišta na jednakost pred zakonom s drugim istovrsnim učilištima. Zbog toga je valjalo odredbu članka 95. stavka 4. Zakona ukinuti zbog njezine nesuglasnosti s odredbama članaka 67., 68. stavka 1. i 16. Ustava.
NN 14/2000 • 2.4. Odredbom članka 144. Zakona propisano je da standardno opterećenje nastavnih obveza te ostale čimbenike za novčanu podlogu rada visokih učilišta (broj nastavnika, suradnika, broj studenata i drugo) propisuje Ministarstvo na prijedlog Vijeća za novčanu potporu visokog školstva. Predlagatelj je u pravu kada u svom podnesku osporava ustavnost dijela odredbe članka 144. kojim se nadležnost za propisivanje standardnog opterećenja nastavnih obveza dodjeljuje tijelu državne uprave. U postupku za ocjenu ustavnosti osporavanog dijela odredbe članka 144. Zakona Sud nije ocjenjivao je li standardno opterećenje nastavnih obveza pravilo običajnog prava u hrvatskom pravnom poretku ili nije, kako je to zatražio predlagatelj. Sud se ograničio na ispitivanje ustavnosti postojeće odredbe Zakona, te je ocijenio nesuglasnom Ustavom zajamčenoj autonomiji sveučilišta dio odredbe kojim se nadležnost za propisivanje standardnog opterećenja nastavnih obveza ne uređuje Zakonom, nego se neosnovano prenosi na tijelo državne uprave. Stoga je, sukladno prijedlogu predlagatelja, dio odredbe članka 144. koji glasi: »Standardno opterećenje nastavnih obveza te ostale« trebalo ukinuti zbog njegove nesuglasnosti s člankom 67. stavak 2. Ustava. Sud je, međutim, ocijenio da ni preostali dio odredbe članka 144. Zakona nije u suglasnosti s ustavnim jamstvom autonomije sveučilišta, te je sam pokrenuo postupak za ocjenu njegove ustavnosti. Ocjenjujući ustavnost preostalog dijela odredbe članka 144. Sud je zauzeo stajalište da propisivanje čimbenika za novčanu podlogu rada visokih učilišta ne može biti u izvornoj nadležnosti ministarstva, kao tijela državne uprave, jer je to dio proračunske politike Vlade o kojemu je potrebno donijeti opći akt odgovarajuće pravne snage. Stoga je Sud ukinuo i preostali dio odredbe članka 144. Zakona koji glasi: »čimbenike za novčanu podlogu rada visokih učilišta (broj nastavnika, suradnika, broj studenata i drugo) propisuje Ministarstvo na prijedlog Vijeća za novčanu potporu visokog školstva«.
NN 14/2000 • 3. Osporene odredbe koje uređuju nadležnost za donošenje općih akata sveučilišta, uključujući statut
NN 14/2000 • U postupku ocjene ustavnosti odredaba kojima se uređuju nadležnost za donošenje općih akata sveučilišta, Sud je utvrdio da sljedeće odredbe - u cijelosti ili djelomice - nisu u suglasnosti s odredbama Ustava Republike Hrvatske:
PRETHODNA STRANICA - SLJEDEĆA 
IZBOR:
Broj 86/06, Broj 31/09,
Broj 55/07, Broj 78/08,
Broj 122/07, Broj 54/05
LINK - PREGLED SVIH FINANCIJSKIH I POSLOVNIH TEMA, INTERNET USLUGE