PREGLED SVIH FINANCIJSKIH I POSLOVNIH TEMA, INTERNET USLUGE 
BESPLATNI PREGLED PRAVNE REGULATIVE
Brzi pregled sadržaja propisa. Projekt je nastao za potrebe poslovnih ljudi koji kontinuirano prate pravnu regulativu kako bi se
informirali da li je objavljen neki novi propis koji se odnosi na njihovu djelatnost.
Radi brzog pregleda, na ovim stranicama nalazi se sažetak sadržaja, a klikom na link može se pregledati originalni izvor i cijeli sadržaj.
NN 82/2008 • 5.2. Kada ZKP za određivanje pritvora uvijek traži kumulativno postojanje »osnovane sumnje« da je osoba počinila kazneno djelo i postojanje barem jednog od četiri pritvorska razloga nabrojana u članku 102. stavku 1. ZKP-a, onda to znači, prema stajalištu Ustavnog suda, te stajalištima Europskog suda za ljudska prava (u daljnjem tekstu: Europski sud; usp. presudu u predmetu W. protiv Švicarske od 26. studenoga 1992. godine, § 30) da je opravdanost produljenja pritvora ovisna o okolnostima konkretnog slučaja, koje (okolnosti) moraju biti takve da upućuju na postojanje općeg (javnog) interesa koji je tako važan i značajan da, unatoč pretpostavke okrivljenikove nevinosti, preteže nad načelom poštivanja slobode pojedinca. Iz toga proizlazi i zahtjev da je u rješenju u kojem se određuje produljenje pritvora, kao zakonska mjera kojom se oduzima temeljno ljudsko pravo na osobnu slobodu u razdoblju prije donošenja pravomoćne sudske presude o krivnji pritvorenika, nadležni sud dužan navesti i podrobno obrazložiti relevantne i dostatne razloge na temelju kojih se svako daljnje produljenje pritvora može ocijeniti opravdanim i nužnim. Sud je dužan pažljivo ispitati opravdanost produljenja pritvora s obzirom na okolnosti svakog konkretnog slučaja, odnosno u svakom konkretnom slučaju utvrditi i navesti daljnje postojanje zakonske osnove za pritvor, te podrobno obrazložiti razloge zbog kojih smatra da legalni i legitimni ciljevi pritvora i dalje postoje (v. npr. odluke Ustavnog suda broj: U-III-1536/2008, U-III-1669/2008 i dr.).
NN 82/2008 • 5.3. Navedene zahtjeve ispravno primjenjuje i Vrhovni sud Republike Hrvatske u svojoj praksi, ocjenjujući zakonitost određivanja ili produljivanja pritvora po osnovi iz članka 102. stavka 1. točke 4. ZKP (v. odluku broj: II Kž 265/99 od 5. svibnja 1999.).
NN 82/2008 • 5.4. Ustavni sud podsjeća da je u ovome slučaju, ukidajući pritvor podnositelju ustavne tužbe, Županijski sud Zagreb utvrdio sljedeće:
NN 82/2008 • »VI. okrivljeni M. J. tereti se pod točkom 4. za kazneno djelo udruživanja za počinjenje kaznenih djela, pod točkom 5. za poticanje za zlouporabu položaja i ovlasti i za poticanje na izdavanje i neovlašteno pribavljanje poslovne tajne. Međutim, iz činjeničnog opisa terećenih kaznenih djela ne proizlazi da je uloga ovog okrivljenika u poduzimanju kriminalne aktivnosti predstavljala one posebno teške okolnosti djela zbog kojih je produljenje pritvora protiv VI. okrivljenika neophodno iz razloga u članku 102. st. 1. t. 4. ZKP-a. Njegove aktivnosti za koje je osnovano sumnjiv o kakvoći i količini nisu tolikog stupnja da bi predstavljale posebno teške okolnosti djela.«
NN 82/2008 • 5.5. Ukinuvši u predmetu broj: U-III-1683/08 ranije rješenje Vrhovnog suda u pogledu podnositelja ustavne tužbe, Ustavni sud je detaljno obrazložio stajalište prema kojem Vrhovni sud, produživši pritvor podnositelju ustavne tužbe nije postupio u skladu s vlastitim kriterijima, te nije dao razloge koji bi opravdali produljenje pritvora po pritvorskoj osnovi iz članka 102. stavka 1. točke 4. ZKP-a.
NN 82/2008 • 6. Ponovljeno rješenje u istoj stvari određivanja pritvora podnositelju prema odredbi članka 102. stavka 1. točke 4. ZKP-a, koje podnositelj osporava, nije osnovano. Vrhovni sud u njemu u neznatno proširenom tekstu ponavlja razloge iz ranijeg rješenja – koje je Ustavni sud ocijenio neprihvatljivim.
NN 82/2008 • Time je Vrhovni sud zanemario odredbe članaka 31. i 77. stavka 2. Ustavnog zakona, koje glase:
NN 82/2008 • Odluke i rješenja Ustavnog suda obvezatni su i dužna ih je poštovati svaka fizička i pravna osoba.
NN 82/2008 • Pri donošenju novog akta iz članka 76. stavka 2. ovoga Ustavnog zakona, nadležno sudbeno ili upravno tijelo, tijelo jedinice lokalne i područne (regionalne) samouprave ili pravna osoba s javnim ovlastima obvezni su poštivati pravna stajališta Ustavnog suda izražena u odluci kojom se ukida akt kojim je povrijeđeno ustavno pravo podnositelja ustavne tužbe.
NN 82/2008 • 7. Ustavni sud Republike Hrvatske, u postupku pokrenutom ustavnom tužbom protiv odluke Vrhovnog suda Republike Hrvatske, ne ocjenjuje ispravnost argumenata Vrhovnog suda Republike Hrvatske »na način kako to čine redovni, instancioni sudovi«, kao što je to navedeno u osporenom rješenju. On ispituje samo to, jesu li odluke državnih (sudbenih) tijela sukladne Ustavu. U nadležnosti je Ustavnog suda, dakle, da ocjenjuje je li u primjeni zakona na štetu podnositelja ustavne tužbe povrijeđena i dužnost redovnog suda da prilikom tumačenja i primjene zakonskih odredbi poštuje smisao i sadržaj ljudskih prava ili temeljnih sloboda zajamčenih Ustavom. U njegovoj ocjeni neko ustavno pravo ili sloboda natkriljuje »obično« zakonsko pravo i obvezu njegova poštivanja. Kada takva ocjena ne bi postojala, javila bi se mogućnost da se načelo vladavine prava izmetne u načelo »vladavine sudova«, da oni više ne budu vezani odredbom da »sude na osnovi Ustava i zakona« i time naruši temeljno ustrojstvo državne vlasti.
LINK - PREGLED SVIH FINANCIJSKIH I POSLOVNIH TEMA, INTERNET USLUGE
NN 82/2008 • 8. U osporenom rješenju, donesenom nakon ukidne odluke Ustavnog suda od 7. svibnja 2008. godine, kojim je ponovno preinačio takvo rješenje Županijskog suda i podnositelju ponovno produljio pritvor po osnovi iz članka 102. stavka 1. točke 4. ZKP-a, Vrhovni sud u obrazloženju navodi da je, odlučujući o žalbi USKOK-a, vodio računa o činjenici da pritvor, kao zakonska mjera oduzimanja temeljnog ljudskog prava na osobnu slobodu u razdoblju prije donošenja pravomoćne sudske presude o krivnji, nije kazna niti se za pritvorenika smije pretvoriti u kaznu. Nadalje, da je imao u vidu da je pritvor dopušteno odrediti samo u slučaju u kojem postoji visok stupanj vjerojatnosti utvrđenja krivnje i izricanja kazne, to jest u kojem postoji osnovana sumnja da je osoba počinila kazneno djelo. Ističe da je vodio računa i o odredbama ZKP-a, da se za određivanje pritvora uvijek traži kumulativno postojanje osnovane sumnje da je osoba počinila kazneno djelo i postojanje barem jednog od pritvorskih razloga taksativno nabrojanih u članku 102. stavku 1. ZKP-a. U odnosu na podnositelja pronašao je postojanje pritvorskog razloga iz članka 102. stavka 1. točke 4. ZKP-a, najprije zato što je to u konkretnom slučaju dopušteno u odnosu na dva tzv. »kataloška« kaznena djela iz optuženja – kazneno djelo zlouporabe službenog položaja i kazneno djelo udruživanja za počinjenje kaznenog djela – a zatim stoga što bi postojao i daljnji, posebni, uvjet za određivanje pritvora po navedenoj pritvorskoj osnovi, postojanje posebno teških okolnosti djela. On bi bio ostvaren u inkriminiranoj djelatnosti podnositelja koja je bila, unatoč činjenice što nije bio zaposlenik Fonda, izravno povezana s kriminalnom djelatnošću svih ostalih okrivljenika, članova grupe koja je djelovala u smjeru ugrožavanja pravilnosti i zakonitosti funkcioniranja Fonda »koji ima izuzetan značaj i važnost u procesu privatizacije« i koja bi, kako je opisana u optužnom aktu, sadržavala dva oblika podnositeljevoga sudioništva – poticanje, za koje je on izvorno optužen i pomaganje, koje je kao blaži oblik sadržano u optuženom poticanju za počinjenje kaznenog djela. Po Vrhovnom sudu, to ne bi predstavljalo dvostruko vrednovanje istih okolnosti – jednom kao objektivnih obilježja kaznenog djela i drugi put kao okolnosti koje predstavljaju »posebno teške okolnosti« počinjenja kaznenog djela, a bilo bi posve prihvatljivo u svjetlu podnositeljevog udruživanja u grupu čiji je cilj bio činjenje kaznenih djela na štetu Fonda s opasnom posljedicom narušavanja povjerenja »kako stručne tako i najšire javnosti u institucije sistema Republike Hrvatske«.
NN 82/2008 • 8.1. Takvo obrazloženje, prema ocjeni Ustavnog suda, postavlja pitanja argumentiranosti zadiranja u podnositeljevo ustavno pravo na osobnu slobodu. Kada kazneni zakon predviđa mogućnost da ista osoba u istom djelu ostvari dva oblika sudioništva, teži oblik sudioništva tada isključuje lakši, kao tzv. prividni stjecaj zbog supsidijarnosti, kod kojega radnja počinitelja ispunjava bića dvaju ili više kaznenih djela, ali se počinitelj osuđuje samo za jedno kazneno djelo, jer jedno kazneno djelo isključuje drugo i njime je već u cijelosti »iscrpljeno nepravo« (P. Novoselec, Opći dio kaznenog prava, 2004, 317). Prividni stjecaj dvaju oblika sudioništva, kakav Vrhovni sud nalazi u opisu kaznenog djela stavljenom podnositelju na teret u optužnom aktu, može se uzeti u obzir, prema ocjeni Ustavnog suda, samo kod odmjeravanja kazne kao otegotna okolnost, a ne i prilikom utvrđivanja same konstrukcije prividnog stjecaja kod sudioništva u konkretnom slučaju – koja je konstrukcija nužni element dispozicije pravne norme iz članka 102. stavka 1. ZKP-a koja ovlašćuje na primjenu pritvora i koja glasi: »Ako postoji osnovana sumnja da je određena osoba počinila kazneno djelo...«. Kada sud zanemaruje prividni stjecaj kao standardnu figuru materijalnog kaznenog prava bez ikakvih ili bez valjano iznesenih razloga, on ujedno dokida smisao supsidijarnosti koji traži da poticanje (za koje je podnositelj optužen) potisne pomaganje (koje se podnositelju »oživljava« iz činjeničnog opisa u optužnici). Time se krši u materijalnopravnom smislu, na štetu podnositelja, ustavno načelo jednakosti.
NN 82/2008 • 8.2. U pogledu primjene ustavnopravnog načela razmjernosti (članak 16. stavak 2. Ustava) Ustavni sud podsjeća da je prema stajalištima Europskog suda moguće odrediti pritvor u kaznenom postupku za kaznena djela koja, zbog posebne težine i reakcije javnosti na njih, mogu izazvati nemir u društvu, ali da odluka o tome mora biti zasnovana na »činjenicama koje pokazuju da bi ostanak okrivljenika na slobodi zaista ugrozio javni red i mir (presuda u predmetu Letellier protiv Francuske od 26. lipnja 1991., § 51, što je potvrđeno u presudi u predmetu Kemmache protiv Francuske od 27. studenoga 1991. Međutim, u potonjoj presudi je Europski sud utvrdio stajalište da se »opasnost ugroze javnog reda i mira ne može izvesti samo iz težine kaznenih djela ili iz optužbe stavljene na teret okrivljeniku (§ 51) naglasivši također da se ta osnova za određivanje pritvora ne može dostatno obrazložiti pozivanjem samo na apstraktnu težinu kaznenog djela (§ 52).
NN 82/2008 • 8.3. U donošenju osporenog rješenja zanemareno je ustavno načelo razmjernosti. Rješenje na jednoj strani opširno elaborira o »narušenom povjerenju kako stručne tako i najšire javnosti u institucije sistema Republike Hrvatske«, što bi bila »posebno teška okolnost« koja nadilazi obilježja kaznenih djela stavljenih na teret podnositelju, a s druge strane, sadrži samo puku konstataciju da činjenični opis kaznenog djela okrivljenog J. u sebi sadrži zapravo dva oblika sudioništva – poticanje (za koje je ovaj okrivljenik optužen) i pomaganje (koje je kao blaži oblik sadržano u optuženom poticanju), a da ih se ne dovodi u međusobnu vezu i ne pokazuje je li u konkretnom slučaju primjena mjere pritvora jedino prikladna za osiguranje okrivljenikove nazočnosti u kaznenom postupku, je li ona nužna u konkretnom slučaju, te je li ona primjereno sredstvo za postizanje toga cilja s obzirom na težinu podnositeljevog inkriminiranog ponašanja (a ne apstraktne opasnosti kriminalnog napada na integritet Fonda, koji je pripisan grupi optuženih sudionika). Propust da se bez valjanog objašnjenja prema načelu razmjernosti ocijeni prikladnost, nužnosti i primjerenost pritvaranja podnositelja po osnovi iz članka 102. stavka 1. točke 4. ZKP-a – po kojoj podnositelj do tada nije bio pritvoren – doveo je do toga da je ponovno, ovaj put iz formalnopravnih razloga, podnositelju povrijeđeno njegovo ustavno pravo na osobnu slobodu.
NN 82/2008 • S obzirom na navedeno, Ustavni sud ocjenjuje da u ovom slučaju javni interes da se podnositelj pritvori tijekom trajanja kaznenog postupka, u kojem tek treba odlučiti o njegovoj krivnji za kazneno djelo, ne preteže nad Ustavom i Europskom konvencijom zajamčenim podnositeljevim pravom na slobodu.
NN 82/2008 • 9. Zbog izloženih razloga, Ustavni sud nije uvjeren da su u konkretnom slučaju ispunjene pretpostavke iz članka 102. stavka 1. točke 4. ZKP-a za određivanje pritvora, pa na temelju članka 29. stavka 1. Ustava ustavnu tužbu ocjenjuje osnovanom.
NN 82/2008 • Imajući u vidu obrazloženje osporene odluke Vrhovnog suda, nakon ukidne odluke Ustavnog suda broj: U-III-1683/2008 od 7. svibnja 2008., Ustavni sud je odlučio kao u izreci pod točkom II.
NN 82/2008 • 10. Odluka o objavi ove odluke temelji se na članku 29. Ustavnog zakona.
NN 83/2008 • Na temelju članka 60. stavaka 1. i 2. Zakona o sustavu državne uprave (»Narodne novine«, br. 75/93, 92/96, 48/99, 15/2000, 127/2000, 59/2001, 199/2003 i 79/2007), Vlada Republike Hrvatske je na sjednici održanoj 10. srpnja 2008. godine donijela
NN 83/2008 • O UNUTARNJEM USTROJSTVU DRŽAVNE UPRAVE ZA ZAŠTITU I SPAŠAVANJE
PRETHODNA STRANICA - SLJEDEĆA 
IZBOR:
Broj 55/07, Broj 173/03,
Broj 100/09, Broj 10/01,
Broj 72/05, Broj 8/95
LINK - PREGLED SVIH FINANCIJSKIH I POSLOVNIH TEMA ZA PODUZETNIKE