• 5. Predmet spora u konkretnom slučaju je zahtjev tužitelja, Ž. D., kojim je od podnositelja ustavne tužbe tražio predaju u posjed jednosobnog stana u stambenom potkrovlju na II. katu zgrade u S., a koji se sastoji od kuhinje, sobe i zahoda, površine cca 25 m2 u zgradi izgrađenoj na nekretnini oznake čest. zgr. 105/1 ZU 530 K. O. Split. Tijekom postupka podnositelj ustavne tužbe, I. D. podnio je protutužbeni zahtjev kojim je tražio da se utvrdi da je vlasnik u 1/3 od 2/3 nekretnine označene kao čest. zgr. 105/1 K. O. Split.

• U postupku koji je prethodio ustavnosudskom, prvostupanjski sud je utvrdio, a njegova utvrđenja prihvaća u cijelosti i drugostupanjski sud, da je pok. N. D. stambenom zgradom u S., koja se sastoji od jednog dvoetažnog dvosobnog stana u prizemlju i na I. katu zgrade, te jednog jednosobnog stana položenog u stambenom potkrovlju na II. katu predmetne zgrade raspolagala na temelju dvaju pravnih poslova, i to Ugovora o darovanju od 10. prosinca 1993. i Ugovora o doživotnom uzdržavanju od 20. listopada 1997. godine. U postupku je utvrđeno da je uknjižba prava vlasništva izvršena na temelju Ugovora o doživotnom uzdržavanju od 20. listopada 1997. godine. Također utvrđeno je da je tužitelj stekao pravo vlasništva jednosobnog stana u potkrovlju na II. katu zgrade u S., te da je sukladno odredbama članka 161. u vezi s člankom 162. Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima ovlašten tražiti zaštitu svojeg prava vlasništva vlasničkom tužbom, te je stoga njegov tužbeni zahtjev prihvaćen i podnositeljima ustavne tužbe, koji predmetni stan koriste bez valjane pravne osnove, naloženo je predati stan tužitelju u posjed, slobodan od osoba i stvari.

• Nadalje, u postupku je utvrđeno da podnositelji I. D. temelji svoje vlasništvo na nasljeđivanju iza pokojne sestre V. D., a da je u postupku vođenom iza njezine smrti odlučeno da se neće raspravljati o njezinoj ostavini, budući da ona nije ostavila nepokretnu imovinu, a podnijet je prijedlog za preotvaranje ostavinske rasprave po prututužitelju. Prvostupanjski sud ističe da je, međutim, pok. V. D. darovnim ugovorom stekla pravo vlasništva jednog dvosobnog stana položenog u prizemlju i na I. katu zgrade površine cca 50 m2, a ne vlasništva predmetnog stana na II. katu u potkrovlju, te stoga niti tuženik-protutužitelj ne može tražiti pravo vlasništva 1/3 od 2/3 stambene zgrade K. u idealnom dijelu prema tužitelju, jer je tužitelj stekao pravo vlasništva stana u potkrovlju na II. katu. Stoga, prema ocjeni prvostupanjskog suda tužitelj nije niti pasivno legitimiran po protutužbenom zahtjevu I. D., budući da ne polaže pravo niti je uknjižen za dio koji je darovanjem stekla pokojna V. D. Prvostupanjski sud ističe da je za 2/3 dijela nekretnine, jednog dvoetažnog dvosobnog stana položenog u prizemlju i na I. katu zgrade ukupne površine 50 m2, na temelju Ugovora o doživotnom uzdržavanju od 20. listopada 1997. godine, uknjižena kao vlasnica K. Š. Stoga je odbio protutužbeni zahtjev kao neosnovan.

• 6. Ocjenjujući razloge ustavne tužbe sa stajališta članka 14. stavka 2. Ustava, Ustavni sud je utvrdio da osporenim presudama podnositeljima u konkretnom slučaju nije povrijeđeno ustavno pravo jednakosti pred zakonom.

• Pravna stajališta, navedena u osporenim presudama, zasnivaju se na ustavnopravno prihvatljivom tumačenju i primjeni mjerodavnog materijalnog prava. Ustavni sud utvrđuje da su nadležni sudovi, polazeći od činjeničnog stanja utvrđenog u provedenom prvostupanjskom postupku, obrazložili svoja stajališta iznesena u osporenim presudama, za koja je nedvojbeno da nisu posljedica proizvoljnog tumačenja i samovoljne primjene mjerodavnog materijalnog prava.

• 7. Odredbe članaka 3., 117. stavka 3. ne sadrže ljudska prava i temeljne slobode koje se štite u ustavnosudskom postupku pokrenutom ustavnom tužbom na temelju odredbe članka 62. Ustavnog zakona.