• Komisija smatra da potpore u obliku rizičnog kapitala koje zadovoljavaju uvjete navedene niže u ovim smjernicama osiguravaju prisutnost učinka poticaja. Potreba pružanja poticaja ovisi o veličini tržišnog nedostatka što ovisi o različitim vrstama mjera i njihovih korisnika. Prema tome, različiti kriteriji izraženi su u smislu veličine tranši ulaganja po ciljnom poduzetniku, stupnju uključenosti privatnih ulagača, i razmatranju poglavito veličine poduzetnika i faze poslovanja koja se financira.

• Potreba za pružanjem poticaja ovisi o veličini tržišnog nedostatka vezanog uz različite vrste mjera, korisnika i razvojne faze malih i srednjih poduzetnika. Mjera u obliku rizičnog kapitala je dobro osmišljena ako je potpora u svim svojim elementima potrebna kako bi se stvorio poticaj za osiguravanje kapitala malim i srednjim poduzetnicima u njihovim početnim fazama osnivanja i poslovanja. Državna je potpora neučinkovita ako nadmašuje ono što je potrebno za poticanje većeg dotoka rizičnog kapitala. Posebice, kako bi se osiguralo da potpora bude ograničena na minimum, ključno je postojanje privatnog sudjelovanja, profitna motiviranost ulaganja i upravljanje ulaganjima na komercijalnoj osnovi.

• Ugovor o EZ-u od Komisije zahtijeva kontrolu državnih potpora unutar Zajednice. Iz tog razloga Komisija treba biti na oprezu kako bi se osigurala dobra ciljanost mjera i izbjegla teža narušavanja tržišnog natjecanja. Pri odlučivanju je li dodjela javnih sredstava za mjere osmišljene radi promicanja rizičnog kapitala usklađena sa zajedničkim tržištem, Komisija nastoji što je više moguće ograničiti sljedeće kategorije rizika:

• (a) rizik »istiskivanja«. Prisutnost javno potpomognutih mjera može odvratiti ostale potencijalne ulagače od davanja kapitala. To bi dugoročno moglo dodatno obeshrabriti privatno ulaganje u mlade male i srednje poduzetnike i tako dovesti do širenja jaza kapitala, istovremeno stvarajući potrebu za dodatnim javnim financiranjem;

• (b) rizik da prednosti za ulagače i/ili investicijske fondove dovedu do neopravdanog narušavanja tržišnog natjecanja na tržištu poduzetničkog kapitala u odnosu na njihove konkurente koji ne primaju jednake prednosti;

• (c) rizik da bi prekomjerno opskrbljivanje ciljnih poduzetnika javnim rizičnim kapitalom koji nije uložen u skladu s komercijalnom logikom moglo pomoći preživljavanju neučinkovitih poduzetnika te bi moglo prouzročiti umjetan rast njihovih vrijednosti, čime za privatne ulagače pružanje rizičnog kapitala tim poduzetnicima postaje sve manje privlačno.