PREGLED SVIH FINANCIJSKIH I POSLOVNIH TEMA, INTERNET USLUGE 
BESPLATNI PREGLED PRAVNE REGULATIVE
Brzi pregled sadržaja propisa. Projekt je nastao za potrebe poslovnih ljudi koji kontinuirano prate pravnu regulativu kako bi se
informirali da li je objavljen neki novi propis koji se odnosi na njihovu djelatnost.
Radi brzog pregleda, na ovim stranicama nalazi se sažetak sadržaja, a klikom na link može se pregledati originalni izvor i cijeli sadržaj.
NN 65/2009 • Razlozi zbog kojih Ustavni sud, odnosno većina sudaca, smatra da se u konkretnom slučaju može donijeti navedena odluka pozivom na odredbe članka 76. stavaka 1. i 2. Ustavnog zakona navedeni su u točki 17. obrazloženja odluke:
NN 65/2009 • S obzirom na osobite okolnosti konkretnog slučaja, Ustavni sud ne smatra da je Upravni sud dužan umjesto osporene presude donijeti novu, jer je Ustavni sud donio meritornu odluku o povredi ustavnih prava podnositeljice ustavne tužbe. Vraćanje na ponovni postupak cjelokupnog predmeta Upravnom sudu ponovo bi otvorilo pravnu mogućnost da nezadovoljna stranka, nakon provedbe upravnosudskog postupka u skladu s člankom 66. ZUS-a, podnese ustavnu tužbu i pokrene postupak pred Ustavnim sudom u istoj ustavnosudskoj stvari o kojoj je ovom odlukom meritorno odlučeno. U svjetlu okolnosti konkretnog slučaja, takvo rješenje nema racionalni temelj ni razumno opravdanje, osobito stoga što je prema članku 77. stavku 2. Ustavnog zakona Upravni sud obvezan »pri donošenju novog akta iz članka 76. stavka 2. ovoga Ustavnog zakona, … poštivati pravna stajališta Ustavnog suda izražena u odluci kojom se ukida akt kojim je povrijeđeno ustavno pravo podnositelja ustavne tužbe«.
NN 65/2009 • Suprotno razlozima ovog dijela obrazloženja smatram da su upravo osobite okolnosti konkretnog slučaja (činjenica da je podnositeljica sutkinja Ustavnog suda) nalagale da se, po (eventualnom) utvrđenju povrede ustavnih prava učinjenih tijekom upravnosudskog postupka, predmet vrati tome sudu na ponovni postupak kako bi upravo taj sud u ponovljenom postupku otklonio povrede utvrđene odlukom Ustavnog suda.
NN 65/2009 • Naime, u točki 15. obrazloženja odluke navodi se ustaljeno stajalište Ustavnog suda da se:
NN 65/2009 • »u postupcima pokrenutim ustavnom tužbom, Ustavni sud u pravilu ne upušta u ispitivanje činjenica, jer njegova zadaća nije bavljenje pogreškama o činjenicama ili pravu, osim ako i u mjeri u kojoj te pogreške mogu povrijediti ljudska prava i temeljne slobode«.
NN 65/2009 • Ustavni sud jest utvrdio povrede ustavnih prava (točka 15a.):
NN 65/2009 • U konkretnom slučaju, pogreške Upravnog suda učinjene tijekom provedbe upravnosudskog postupka, rezultat kojih je razvidan u izreci i obrazloženju osporene presude, a koje su navedene u prethodnim točkama obrazloženja ove odluke, neposredno su dovele do povrede ustavnog prava podnositeljice ustavne tužbe na dostupnost joj dužnosti suca Ustavnog suda pod jednakim uvjetima za sve (drugi dio odredbe članka 54. stavka 2. Ustava).
NN 65/2009 • Smatram nespornim da nadležnost Upravnog suda kada odlučuje o zahtjevu za zaštitu Ustavom zajamčenih prava i sloboda čovjeka i građanina iz članka 66. Zakona o upravnim sporovima (»Narodne novine« broj 53/91., 9/92. i 77/92., u daljnjem tekstu: ZUS) predstavlja posebnu nadležnost različitu od »redovite« nadležnosti toga suda da po tužbi u upravnome sporu odlučuje jesu li upravna tijela pri donošenju osporenih odluka povrijedila odredbe mjerodavnih propisa (u bitnom odlučuje o zakonitosti osporenih odluka).
NN 65/2009 • Stoga se i nadležnost Upravnog suda kada odlučuje o zahtjevu iz članka 66. ZUS-a odnosi na utvrđivanje postojanja povrede nekog Ustavom zajamčenog prava i slobode čovjeka i građanina (u konkretnom slučaju na utvrđivanje je li odlukom Hrvatskoga sabora povrijeđeno pravo iz članka 54. stavka 1. Ustava o dostupnosti svakome pod jednakim uvjetima svakog radnog mjesta i dužnosti i to u odnosu na obje zainteresirane osobe – kako podnositeljicu zahtjeva tako i osobu zbog čijeg izbora ona smatra da joj je to pravo povrijeđeno pa se postupanje Upravnog suda ne može ograničiti samo na utvrđivanje ispunjava li samo jedan kandidat uvjete iz članka 5. stavka 1. Ustavnog zakona).
NN 65/2009 • Također, činjenica jest da nadležnost Upravnog suda da po članku 66. ZUS-a odlučuje o zahtjevu za zaštitu Ustavnom zajamčenog prava i slobode čovjeka i građanina, ako je takva sloboda ili pravo povrijeđeno konačnim pojedinačnim aktom, a nije osigurana druga sudska zaštita, dovodi do izvjesne paralelne nadležnosti Upravnog i Ustavnog suda pri odlučivanju o povredi Ustavom utvrđenih temeljenih prava i sloboda.
LINK - PREGLED SVIH FINANCIJSKIH I POSLOVNIH TEMA, INTERNET USLUGE
NN 65/2009 • Međutim, ova paralelna nadležnost već dugo postoji u našem pravnom sustavu (dakako da se o njegovoj primjerenosti može i treba raspravljati) pa se u praksi (koju je svojim odlukama potvrdio i ovaj Sud) inaguriralo pravilo da osoba koja smatra da joj je pojedinačnim aktom povrijeđeno neko Ustavom zajamčeno pravo ili sloboda, a koja nema osiguran drugi put sudske zaštite mora, prije podnošenja tužbe Ustavnom sudu, zatražiti zaštitu svojih prava pred Upravnim sudom podnošenjem zahtjeva iz članka 66. ZUS-a. U protivnom, Ustavni sud je takove ustavne tužbe odbacivao zbog neiscrpljivanja dopuštenog pravog puta.
NN 65/2009 • Također, kada je odlučujući o ustavnoj tužbi Ustavni sud utvrdio povrede ustavnih prava (i to neovisno radi li se o odluci u upravnom sporu ili po zahtjevu iz članka 66. ZUS-a), vraćao je predmet donositelju osporenog akta na ponovni postupak radi otklanjanja utvrđenih nedostataka i donošenja nove odluke.
NN 65/2009 • Na temelju svega navedenog, smatram da Ustavni sud niti u ovom slučaju nije mogao sam otkloniti utvrđene povrede i predmet meritorno riješiti, već ga je bio dužan vratiti Upravnom sudu na ponovni postupak.
NN 65/2009 • Smatram da su osobito »osobite okolnosti konkretnog slučaja« nalagale jednako postupanje kao i u svim do sadašnjim slučajevima, uključujući i one podnesene protiv odluka Upravnog suda donesenih po zahtjevu iz članka 66. ZUS-a. Jer, upravo kad Sud »sudi sam sebi u vlastitoj stvari« dužni smo inzistirati na dosljednosti i jednakom postupanju prema svima. U protivnom, drugi opravdano mogu postaviti pitanje zašto nije i u svim drugim sličnim slučajevima, u kojima je Ustavni sud utvrdio povredu ustavnog prava, bilo racionalno i razumno njihovu ustavnu tužbu meritorno riješiti, već je predmet vraćan donositelju osporenog akta na ponovni postupak.
NN 65/2009 • Na temelju članka 27. stavaka 4. i 5. Ustavnog zakona o Ustavnom sudu Republike Hrvatske (»Narodne novine« broj 99/99., 29/02. i 49/02 – pročišćeni tekst, dalje u tekstu: Ustavni zakon) i članaka 50. i 51. Poslovnika Ustavnog suda Republike Hrvatske (»Narodne novine« broju 181/03.) prilažem sljedeće
NN 65/2009 • U ovome sam predmetu glasovao protiv odluke o usvajanju ustavne tužbe jer nisam suglasan s time da se presuda Upravnog suda Republike Hrvatske broj: Zpa-13/2008 od 15. listopada 2008. godine, osporena ustavnom tužbom, ukine bez da se predmet vrati na ponovno odlučivanje Upravnom sudu Republike Hrvatske.
NN 65/2009 • Ustavni sud je u svojem do sadašnjem odlučivanju o povredama ustavnih prava počinjenih odlukama Hrvatskoga sabora o izboru sudaca Ustavnog suda jasno odredio put ustavnopravne zaštite. On se, uz ostalo, sastoji od »primarne« nadležnosti Upravnog suda Republike Hrvatske za eventualne zahtjeve osoba koje su se kandidirale u postupku izbora za suca Ustavnog suda koji se podnose prema članku 66. Zakona o upravnim sporovima, te potom supsidijarne, funkcionalno »nadređene« nadležnosti Ustavnog suda u odnosu na odluke Upravnog suda Republike Hrvatske povodom takvih zahtjeva (v. toč. 8.1.a. odluke). Bez obzira na to što Ustavni sud nema ustavnu poziciju najvišeg tijela sudbene vlasti, u takvoj situaciji – koja je ustavnopravno problematična ali nije predmet našeg razmatranja – time je između njega i Upravnog suda Republike Hrvatske uspostavljen odnos faktične hijerarhije između tijela sudbene vlasti. U takvom odnosu Ustavni sud mora obratiti posebnu pozornost na to da u primjeni svojih kontrolnih ovlasti ne preispituje eventualne povrede zakona »nižeg« (Upravnog) suda nego samo eventualne povrede Ustava. To posebice vrijedi u slučajevima u kojima se javljaju pitanja o pogrešnom ili nepotpunom utvrđivanju činjeničnog stanja uslijed proizvoljne ili samovoljne primjene odredbi o dokazivanju pred »nižim« sudbenim tijelom. Premda takva primjena nesumnjivo predstavlja povredu ustavnog prava na pravični postupak koja može dovesti i do povrede drugih ustavnih prava, ipak Ustavni sud u njezinom ispitivanju ne smije napustiti načelo sudske suzdržljivosti i zanemariti postulat stroge ograničenosti opsega svoje kontrole. U nj spada i zahtjev da se ograničeno tumače ovlasti koje Ustavni zakon daje Ustavnom sudu u slučaju kada utvrdi da ustavnu tužbu treba usvojiti.
NN 65/2009 • Ako odredba članka 76. stavka 1. Ustavnog zakona znači da u takvom slučaju Ustavni sud u odluci kojim se ustavna tužba usvaja, »ukida osporavani akt kojim je povrijeđeno ustavno pravo«, onda to može značiti samo njegovu tzv. kasatornu a ne i revizijsku ovlast.
NN 65/2009 • Kasacijom se, kao što je poznato, određuje prestanak učinaka sadržanih u pojedinačnom aktu (presudi) kojim je povrijeđeno ustavno pravo. No, pri tome ostaje otvoreno pitanje ispravne primjene zakona na kojem je sporni akt bio utemeljen. Njega, teoretski, može riješiti sam Ustavni sud ili (sudbeno) tijelo koje ga je donijelo. U prvom slučaju Ustavni sud implicite stiče revizijske ovlasti jer može odluku nižeg državnog tijela preinačiti, zamijeniti svojom a u drugom slučaju zadržava samo ograničene, kasacijske jer ukinuti akt vraća »nižem« sudbenom tijelu na ponovno odlučivanje.
NN 65/2009 • Kako sadašnji tekst citirane odredbe Ustavnog zakona osim ukidanja ne predviđa vraćanje ukinutog akta nadležnom državnom tijelu na ponovno odlučivanje, većina sudaca Ustavnog suda je u konkretnom slučaju ocijenila da to nije svrhovito.
PRETHODNA STRANICA - SLJEDEĆA 
IZBOR:
Broj 3/99, Broj 166/98,
Broj 85/09, Broj 37/94,
Broj 55/97, Broj 68/01
LINK - PREGLED SVIH FINANCIJSKIH I POSLOVNIH TEMA ZA PODUZETNIKE